ZASTAVA ZA METENJE
Ivica Đikić

Ova priča počinje u jesen godine 1992. u Rio de Janeiru, a njezini se repovi i danas vuku po hodnicima zagrebačkog Općinskog suda. Spomenute je jeseni, naime, u Riju održana konferencija svjetskog PEN-a na kojoj se, prema informacijama koje je plasirao prvi hrvatski penovac Slobodan Prosperov Novak, razgovaralo o odgađanju Kongresa svjetskih pisaca u Dubrovniku, a razlog je bio diskriminacija nekolicine hrvatskih intelektualki. Ta je vijest bila dostatan povod da novinarka Večernjeg lista Branka Kamenski napiše tekst u kojemu će zaključiti kako je "već pomalo istrošen feministički krug, koji je u doba jugokomunizma bio pažen i mažen kao kapljica vode na dlanu - danas uvrijeđen i spreman na osvetu", pa stoga "po svim hrvatskim, europskim i prekooceanskim novinama toliko viču da je ugrožena njihova sloboda govora, da su već izgubile dobar glas".
Branka Kamenski će u "istrošeni feministički krug'' svrstati Jelenu Lovrić, Dubravku Ugrešić, Slavenku Drakulić, Vesnu Kesić i Radu Iveković, a svoju će ekspertizu zaključiti mišlju po kojoj se pobrojanim damama "na putu prema samim vrhovima povlastica i utjecaja u dragoj im Jugoslaviji, ispriječila hrvatska država".
Ubrzo potom u opsežno razrađivanje teza gospođice Kamenski upustio se nacionalni tjednik Globus, čiji je "investigativni tim" (uglavnom sastavljen od profesora i doktora Slavena Letice) u rekordnom roku proizveo hard-core verziju storije o "hrvatskim feministicama".

LAVINA PLJUVAČKE

"Gotovo bez iznimke one su bile djevojčice komunizma! Djevojčice iz obitelji obavještajaca, policajaca, zatvorskih čuvara, diplomata, visokih državnih i partijskih činovnika. Ono malo među njima što je, kraj svoje teorijske pozicije i fizičkog izgleda, uspjelo pronaći životnog ili bračnog druga, izabralo je nešto po JUS-u: Srbina iz Beograda Rada Iveković, Srbina (dva puta) iz Hrvatske Slavenka Drakulić i Srbina iz Hrvatske Jelena Lovrić. To bi bilo nemoralno spominjati da nije, kad se sad pogleda ovako na okupu, posrijedi sistematski politički izbor, a ne slučajni izbor po ljubavnoj sklonosti!"
Tekst je nosio naslov "Hrvatske feministice siluju Hrvatsku", ali je u kasnijoj narodnoj predaji uradak Globusovih investigativaca ostao upamćen po egidi "Vještice iz Rija". Plod intelektualnog napora Slavena Letice i navodnih dopisivača teksta, Globusovi su majstori garnirali i tablicom u kojoj se pokraj imena svake "vještice" nalazi rubrika o mjestu rođenja i roditeljima, nacionalnosti, članstvu u Savezu komunista, bračnome statusu, djeci, te adresi stanovanja i boravcima u inozemstvu za vrijeme rata.
Nakon što se Globus pozabavio likom, djelom i tijelom "hrvatskih vještica", u ovdašnjim je novinama krenula lavina napada na rečene spisateljice i novinarke, a pljuvanjem po njima svoje su domoljublje dokazivala mnoga režimska piskarala. Kada je u nemilost Pantovčaka dospio i čovjek koji stoji na izvoru "vještičjeg slučaja" - Slobodan Prosperov Novak - on je na jednoj press-konferenciji kazao kako "ne vidi kakvu bi vezu njegova osoba imala s vješticama iz Rija i člankom u Globusu". Na novinarsko pitanje što sada, kad je i sam postao vještac, misli o cijelom slučaju, nije odgovorio Novak, nego je to učinila tajnica PEN-a Vera Čičin-Šain: "Ne želim da se stavljaju u istu ravan oni koji su govorili protiv svoje zemlje i njezinog naroda, i Slobodan Prosperov Novak, koji je jedino analizirao hrvatsku izvršnu vlast:" Te je njezine riječi S. P. Novak odšutio.

VJEŠTIČJA TRAKAVICA

Tekst o "vješticama iz Rija" bio je, zapravo, uvod u masovnu produkciju medijskih tjeralica; premda ne treba smetnuti s uma ni raniji angažman Božićeva Slobodnog tjednika na istome zadatku. Nakon što je "Globusov investigativni tim" pokazao kako se, u nazoviznanstvenoj maniri, ispisuje poziv na javni linč, uslijedila je cijela serija ništa manje uspješnih hajki režimskih medija protiv nezavisnih novinara, opozicijskih političara, vrhovnih sudaca, inozemnih fondacija i neposlušnih umjetnika, a in-kvizitorska aktivnost Tuđmanovih novinarskih plaćenika ne prestaje ni danas. Globusov je tekst, u pravnome smislu, rezultirao podnošenjem pet tužbi protiv nakladnika, rečenog tjednika; a do današnjeg je dana samo Vesna Kesić dobila dio dosuđene odštete od 70 tisuća kuna, dok se ostali postupci još uvijek vode.
Posljednji prilog državotvornome jurišu na "vještice" - posve neočekivano - dala je odvjetnica Vesna Alaburić, inače nedavna dobitnica američke nagrade za ljudska prava i pravna zastupnica Globusa. Pišući odgovor na tužbu Dubravke Ugrešić, Alaburićeva je, medu ostalim, iz rukava izvukla sljedeći argument protiv tužbe: "Tužiteljica - koja je imala pristup inozemnim medijima - nije pridonijela informiranju inozemne javnosti o srpskim silovanjima Muslimanki i Hrvatica. Kako je tužiteljica zasigurno bila upoznata s činjenicom masovnih srpskih silovanja i kako je mogla o tome informirati inozemnu javnost i ranije uzbuniti tu javnost, a to nije učinila, tuženik smatra da je nečinjenjem, zapravo, počinila djelo skrivanja srpskih zločina."
Vesna Alaburić nije htjela za Feral komentirati slučaj "vještica iz Rija", obrazlažući svoj stav riječima da su "procesi još uvijek u tijeku".
Nepunih šest godina poslije "skupina samoživih žena srednje dobi koja ima ozbiljnih problema s vlastitim etničkim, etičkim, ljudskim, intelektualnim i političkim identitetom", razasuta je diljem svijeta: Rada Iveković živi i radi u Parizu, Dubravka Ugrešić je . u Americi, Slavenka Drakulić udana je za Šveđanina i živi na potezu Švedska-Austrija-Istra, dok Jelena Lovrić i Vesna Kesić žive u Zagrebu. Slaven Letica i dalje je Globusov kolumnist, a njegov nekadašnji urednik Denis Kuljiš neuspješno se pokušava baviti izdavanjem novina.

LINČ BEZ ZADRŠKE

"Slučaj `hrvatskih vještica' za mene je samo epizoda u lancu neugodnosti koje su započele napadom rodoljubivog Antuna Šoljana na mene izdajicu, i koje traju sve do danas", kaže Dubravka Ugrešić. "Činjenica je da su tada, 1992., iza mene javno stale samo dvije-tri osobe, a jedna od njih je bio Viktor Ivančić. Činjenica je, također, da je iza mene privatno stalo samo nekoliko osoba, one su i danas moji prijatelji. Činjenica je da se protiv mene okrenuo Filozofski fakultet, kolege, profesori, prijatelji s kojima sam radila dvadeset godina. Činjenica je da su se protiv mene okrenuli književnici, PEN, novinari, tzv. hrvatska `inteligencija'. Prijatelji i znanci okrenuli su mi leđa, a anonimni `pravednici' zagorčavali su mi život telefonskim pozivima i pismima.
Pritom je najvažnija činjcnica da me`vješticom' nije proglasio `Tuđmanov režim', niti je to bila `mala šala' Slavena Letice i Globusa. Medijski linč, ostracizam, profesionalnu marginalizaciju i osobnu diskriminaciju zdušno je obavljala 'cijela moja kulturna sredina, moje kolege, oni koje poznajem i oni koje nikad nisam upoznala. Činili su to sami, po svojoj savjesti, na svoju ruku. Oni koji su mudro šutjeli, mislili su da se takvo što događa samo drugima, a kad se već događa, valjda u svemu tome ima neke pravde. I oni su u svemu sudjelovali šutnjom. "
Cijeli svoj slučaj Ugrešićeva danas vidi isto kao i prije šest godina - kao primjer duboke fašizacije hrvatske "inteligencije" i hrvatskoga društva. Već pet godina živi u inozemstvu i kaže da nije primijetila da se situacija u hrvatskoj kulturi promijenila - podmukle metode vrijeđanja i ignoriranja traju i danas. "Čini mi se da sam odavno napustila hrvatsku sredinu. Hrvatska sredina još uvijek, čini se, nije napustila mene. Razumijem je, najteže je ostati sam, bez neprijatelja", kaže Dubravka Ugrešić.

S PEČATOM JUGONOSTALGIJE

"Jedino što osjećam prema tom slučaju i prema državi u kojoj se sve to dogodilo jest - istinsko gađenje", govori Rada Iveković. "Sve što je Globus objavio o nama je laž, a posljedica svega je da se nakon toga nije bilo lako pojaviti u javnome životu. Svi su nas počeli napadati, ne birajući oružja, i jedini je izlaz bio napustiti tu gadljivu sredinu u kojoj te je svaki kreten mogao napasti, a ti se nisi mogao branili. Grozno je kad vidiš da, osim nekoliko glasova, svi oko tebe šute, a tebe razvaljuju. Voljela bih da se, napokon, završi i ta sudska priča, pa da o tome više ne razmišljam."
Istovjetan osjećaj, dakle gađenje, prema "vještičjem slučaju" njeguje i Jelena Lovrić. "Nemojte se ljutiti", kaže ona, "ali toga se više ne želim prisjećati. Bilo je vrlo mučno i želim to što prije zaboraviti:'
Svoju poziciju "vještice" Vesna Kesić opisala je u tekstu koji je izašao nedugo nakon Globusove socio-psiho-politološke analize. "Ako me pitate kako se osjećam - hvala - sasvim dobro! Isključena sam iz vlastitog plemena, letim od zemlje do zemlje, upoznajem zanimljive ljude i ne osjećam se žrtvom nikakvih mračnijih sila do svog vlastitog karaktera i temperamenta. Naravno da se bojim, naravno da sam užasnuta i tužna zbog onoga što se događa ljudima i zemljama moje bivše domovine. U njoj sam postala vještica, a rane traume su tzv. formativne traume i nikada se ne zaboravljaju. Neki to nazivaju "jugonostalgijom".

Slavenka Drakulić tekst o "vješticama iz Rija" smatra najsramotnijim proizvodom novijega hrvatskog žurnalizma, te kaže da se u tom trenutku postidjela vlastite profesije. "Nakon tog teksta oštećen mi je auto, primala sam prijeteće telefonske poruke... No, najgore od svega je to što su ljudi koji su me do jučer pozdravljali počeli prelaziti na drugu stranu ulice. Najstrašnija je, dakle, ta izolacija, u kojoj si sam i nemoćan i u kojoj ti je javno djelovanje onemogućeno", kaže Slavenka Drakulić, koja je nedavno odbila Globusovu ponudu o nagodbi. "Vesna Alaburić mi je ponudila 20 tisuća kuna; ali njezinu ponudu nisam odbila zbog činjenice da su to male pare, nego zato što želim presudu. Pristajanje na nagodbu značilo bi kompromis s onima koji su mi uništili dobar dio života", kaže Drakulićeva i dodaje da će Globusovim novcima, kad ih dobije, utemeljiti nagradu za najbolju hrvatsku novinarku, koja će nositi naziv Vještica godine.

LAKOĆA NEMORALA

Ljudi u čijim su se glavama rodile "hrvatske vještice" danas funkcioniraju kao nezavisni intelektualci i žestoki kritičari Tuđmanova režima. Denis Kuljiš, intelektualac i kralj hrvatskog novinarstva, danas će nonšalantno reći: "Bila je to greška." Vesna Alaburić, intelektualka i vatreni borac za ljudska prava, ništa neće komentirati - postupak je, naime, još u tijeku - ali je to neće smetati da Dubravku Ugrešić, a vjerojatno i ostale "vještice", optuži za prikrivanje srpskih zločina. Profesor doktor Slaven Letica, bard hrvatskoga salonskog intelektualizma, Feralovu će novinaru, između redaka, kazati da je njegov tekst pomogao "vješticama" u međunarodnoj afirmaciji, te da one zbog tog teksta nisu imale nikakvih problema.
Slaven Letica će pri tome imati ledeni izraz na licu, i koliko se god, ovaj novinar trudio, na njegovoj intelektualnoj faci nije zamijetio ni traga crvenilu. U krugovima Slavena Letice crvenilo, naime, već godinama nije u modi. Ono, to crvenilo, ionako bolje stoji "djevojčicama komunizma".