Autorica: Ines Jemrić

1.      UVOD

 

Nasilje nad ženama kao izraz povijesno nejednake raspodjele moći između muškaraca i žena te povijesne neravnopravnosti spolova, prisutno je u svim razvojnim fazama društva. Žene i djevojčice diljem svijeta, bez obzira na nacionalnu, rasnu i vjersku pripadnost, kulturu, dob i status, izložene su raznim oblicima fizičkog, seksualnog, psihološkog i ekonomskog zlostavljanja. Korijeni nasilja nad ženama leže duboko u strukturi društva, a nasilje predstavlja najčešći oblik kršenja ljudskih prava u Europi. [1]

 

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, različite studije pokazuju da je u prosjeku između 10 i 50% žena iskusilo neki oblik fizičkog nasilja od partnera, da je između 12 i 25% žena podvrgnuto pokušaju ili samom prisilnom seksualnom odnošaju, također od svojih bivših ili sadašnjih partnera, te da rasprostranjenost prisilne prostitucije i trgovine ženama iz godine u godinu raste. [2] Nevjerojatna brojka od čak četiri milijuna žrtava trgovanja ljudima godišnje zastrašujući je podatak o razmjerima eksploatacije žena i djece koji ukazuje na prijeko potrebnu borbu za sprečavanje trgovine ženama (trafficking). [3]  

 

U međunarodnim dokumentima nasilje se počinje razmatrati tek devedesetih godina 20. stoljeća. Jedan od najznačajnijih dokumenata za ženska ljudska prava Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena usvojena 1979. ne sadrži nikakve odredbe o nasilju nad ženama. Konvencija definira diskriminaciju žena tek kao: … bilo kakvo razlikovanje, isključivanje, posljedicu ili namjeru umanjivanja ili potpunog ukidanja  priznanja, uživanja ili prakticiranja od strane žena, bez obzira na bračno stanje, a na temelju jednakosti muškaraca i žena, na temelju ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom, civilnom ili drugom polju [4] . Konvenciju je do sada prihvatilo 170 država koje potvrđuju prisutnost diskriminacije žena, ali i opredijeljenost za njezino uklanjanje. Konvencija uspostavlja mjerila za identifikaciju i ocjenu diskriminacije žena širom svijeta do koje dolazi na različite načine i u različitoj mjeri. Nasilje se prepoznaje kao gorući problem tek 1993. usvajanjem Deklaracije o eliminaciji nasilja nad ženama te se svrstava u prioritetno područje djelovanja u promicanju jednakosti muškaraca i žena.

 

Hrvatska legislativa do danas nema primjeren zakon koji bi štitio žrtve obiteljskog nasilja. Od vremena kad nasilje u obitelji nije bilo posebno sankcionirano, značajan se napredak na planu zaštite žrtava nasilja (koje su najčešće žene i djeca) postigao 1999. donošenjem Obiteljskog zakona u kojem je nasilje u obitelji definirano kao prekršaj s propisanom zatvorskom kaznom u trajanju do 30 dana. Korak više ostvarit će Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji bi trebao biti izglasan u ljeto 2003. Zakon će omogućiti trenutačno udaljavanje nasilnika iz obitelji i zabranu pristupa žrtvi na najmanje mjesec dana, propisat će obvezni zatvor za recidiviste, mogućnost jednogodišnje zabrane prilaženja kući ili mjesta na kojem žrtva živi, progon po službenoj dužnosti zbog silovanja u braku…

Zakon također predlaže da se nasilje u obitelji tretira isključivo kao kazneno djelo, a radi veće zaštite žrtava nasilja u obitelji predviđena je novčana kazna do 10 000 kuna i zatvorska kazna do 60 dana. [5]

 

O potrebi što hitnijeg donošenja ovakvog zakona svjedoče šokantni i alarmantni službeni podaci MUP-a. Primjenom odredbe čl. 118. u svezi čl. 362. Obiteljskog zakona u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2002. za prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji čak 67,71% žrtava bile su žene, njih 6 217 od ukupno 9 182 oštećenih.

Počinitelji nasilja redom su:

§         suprug u 49,24%

§         otac u 17,84%

§         sin u 12,26%

§         izvanbračni partner u 6,83%

§         bivši suprug u 1,41%

§         djed u 0,92%

§         poočim u 0,71% slučajeva

 

Postotak žena oštećenih teškim kaznenim djelima i kaznenim djelima protiv braka, obitelji i mladeži za prvih devet mjeseci 2002. iznosi 35,3%. I dok su žene rjeđe žrtve u kaznenom djelu protiv života i tijela sa 17,6% (ovaj postotak dobiva svoju tamniju stranu imamo li na umu da se zbog straha, društvene stigme i sramote nasilna djela najčešće ne prijavljuju), u kaznenom su djelu protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa žrtve upravo žene, u čak 89,9% slučajeva.

 

Pravi je razmjer nasilja nad ženama vrlo teško dokučiti. Većina se nasilnih činova odvija između četiri zida te najčešće, zbog srama, straha, osjećaja krivice ili nedostatka informacija o adekvatnim službama pomoći, ostaje prešućivana i neprijavljena.

Egzaktni su podaci o nasilju nad ženama prijeko potrebni kako bi poduprli i ojačali nastojanja, ponajviše ženskih nevladinih organizacija, da uspostave društvene i zakonske mehanizme za suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama.

 

Ovo je istraživanje naš skromni doprinos pokušaju iskorjenjenja nasilja nad ženama iz svakodnevne prakse našega društva.

 

 

2. DEFINICIJA PROBLEMA

 

Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama definira nasilje kao bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju u žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu. [6]

 

Nasilje nad ženama obuhvaća (ali time ne smije biti ograničeno): fizičko, seksualno i psihološko nasilje u obitelji (premlaćivanje, seksualno zlostavljanje u obitelji, bračno silovanje, genitalno sakaćenje i drugi tradicionalni obredi koji ženama nanose povrede, izvanbračno nasilje), nasilje do kojeg dolazi u široj zajednici (silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili uznemiravanje na poslu, obrazovnim institucijama ili drugdje, trgovanje ženama, prisilna prostitucija) te nasilje počinjeno ili tolerirano od strane države.

 

Nasilje se očituje na nekoliko osnovnih načina, kao: fizičko, seksualno, psihološko, ekonomsko, strukturalno i duhovno nasilje [7] . Većina je nasilja kombinacija fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja u čijoj je pozadini strukturalno nasilje.

 

Fizičko nasilje obuhvaća: guranje, povlačenje za kosu, udaranje nogama i rukama, paljenje, ugrize, davljenje, genitalno sakaćenje, mučenje, ubojstvo...

 

Seksualno nasilje je svaki seksualni čin počinjen protiv volje druge osobe, bilo da žrtva nije dala pristanak ili ga nasilnik i nije mogao dobiti jer se radi o djetetu ili nemoćnoj osobi. [8] U tu vrstu nasilja spadaju: seksualno zadirkivanje, nepoželjni komentari, egzibicionizam, neželjeni seksualni prijedlozi, prisila na sudjelovanje ili gledanje pornografije, neželjeno diranje, prisilan seks, silovanje, incest, bolni ili ponižavajući seksualni čin, nasilna trudnoća, trgovina ženama i eksploatacija u industriji seksa, podvođenje, spolni odnošaj s djetetom, spolni odnošaj zlouporabom položaja, bludne radnje...

 

Psihološko nasilje sastoji se od različitih oblika izrugivanja, prigovora, prijetnji, izolacije, maltretiranja, javnih napada i sl.

 

Ekonomsko nasilje prvenstveno se odnosi na nejednak nadzor nad pristupom zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju. U širem se smislu odnosi i na uništavanje imovine i krađu.

 

Strukturalno nasilje uključuje nevidljive (a sveprisutne) prepreke u ostvarivanju osnovnih prava. Te su prepreke reproducirane u samom društvenom tkivu odnosno u nejednakoj raspodjeli moći koja proizvodi nejednakost između žena i muškaraca i čini je legitimnom.

 

Duhovno nasilje odnosi se na razaranje ili uništavanje kulturalnih ili religijskih uvjerenja žena ismijavanjem, kažnjavanjem i prisilom da usvoji određeni sustav vjerovanja.

 

3. METODA ISTRAŽIVANJA

 

Istraživanje je provedeno metodom analiza sadržaja. Osnovni je kriterij za izbor slučaja bio ženski spol žrtve i nasilni čin. Novinski su članci potom analizirani prema obrascu za analizu sadržaja koji se sastoji od 17 dimenzija. Na taj su način dobiveni opći podaci o rubrici u kojoj se članak nalazi, njegovoj istaknutosti, najavi na naslovnoj stranici, vrsti grafičkog priloga, geografskoj rasprostranjenosti, zatim podaci o žrtvi i počinitelju, mjestu i vrsti nasilja te pravnom stanju o kojem članak izvještava.  Podaci su kodirani i obrađeni u SPSS-u. Kodiranje teksta izvedeno je kao manifestni kod, nastojeći time povećati pouzdanost podataka. Za potrebe ove brošure upotrijebljene su samo deskriptivne analize.

 

3.1. Cilj i hipoteze istraživanja

Ovim se istraživanjem želi odrediti koliko mediji pišu o problemu nasilja nad ženama i medijski prostor koji mu posvećuju; koju vrstu nasilja najčešće obrađuju; geografsku rasprostranjenost nasilja; tko su žrtve, a tko počinitelji te u kakvom su oni međusobnom odnosu. Dugoročni je cilj pokrenuti rasprave o tom podcijenjenom problemu, povećati opću osvještenost te smanjiti dosadašnji stupanj tolerancije posebno prema određenim vrstama nasilja.

H1: Nasilje nad ženama manifestira se najčešće kao fizičko i seksualno nasilje

H2: Ekonomsko i psihološko nasilje, iako je u velikoj mjeri prisutno, ne predstavljaju značajnu vrstu nasilja koju obrađuju mediji

H3: Nasilje se uglavnom događa u domaćem okruženju, odnosno u žrtvinom domu

H4: Počinitelji su uglavnom osobe koje žrtva poznaje i s kojima dijeli isti životni prostor

H5: Većina žrtava doživjela je više od jednog oblika nasilja, odnosno nasilni se čin očitovao putem različitih incidenata

 

Radne su hipoteze kao temeljna polazišta istraživanja uglavnom potvrđene.

 

Problem koji treba naglasiti je neprijavljivanje, prešućivanje i nebilježenje svih oblika nasilja nad ženama. Zbog toga je vrlo teško realno procijeniti učestalost i razmjer nasilja nad ženama pa se opravdano može pretpostaviti da su te brojke izuzetno visoke.

 

 

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA [9]

 

Istraživanje je provedeno tijekom veljače 2003. Analizom je obuhvaćeno pet dnevnih novina: Večernji list, Jutarnji list, Novi list, Vjesnik i Slobodna Dalmacija. Ukupno je obrađeno 123 članaka. Iako Jutarnji list prednjači brojem članaka koji obrađuje problem nasilja nad ženama, ta je razlika prema drugim dnevnim novinama tek neznatno veća.

 

 

GRAFIČKI PRIKAZ 1

S obzirom na problematiku istraživanja ne iznenađuje nalaz da su članci najvećim dijelom iz Crne kronike, a tek u 6,5% slučajeva iz drugih novinskih rubrika.

 

 

GRAFIČKI PRIKAZ 2

Sljedeće dvije dimenzije prikazuju prostor koji ovim istraživanjem obuhvaćeni mediji posvećuju nasilju. Velika većina od čak 90,2% analiziranih članaka nije najavljena na naslovnoj stranici. Najavljeno je tek 9,8% članaka. [10] Članci koji obrađuju nasilje u odnosu na druge članke unutar iste rubrike najčešće su jedni od manje istaknutih (37,4%), a tek su u 20,3% slučajeva najistaknutiji.

 

GRAFIČKI PRIKAZ 3

Više od polovice analiziranih članaka ne sadrži nikakav grafički prilog. Tekst je popraćen fotografijom u samo 37,4% članaka. Najzastupljeniji grafički prilog koji se javlja u 14,6% članaka jest fotografija počinitelja.

 

GRAFIČKI PRIKAZ 4

Kao što se vidi iz grafičkog prikaza 5, geografska rasprostranjenost nasilja u veljači prati veličinu i naseljenost županije i gradskih središta u Republici Hrvatskoj. Ne iznenađuje podatak da Grad Zagreb kao političko, društveno i kulturno središte postaje žarište u čak 40,7% slučajeva nasilja. S najvećim ga postotkom slijede Splitsko-dalmatinska s 15,4% te Osječko-baranjska županija s 13,8%.  

 

GRAFIČKI PRIKAZ 5

 

 

Obrađeni članci u 94,3% slučajeva izvještavaju o počinjenom nasilju, a samo 5,7% članaka izvještava o nasilnom činu u pokušaju.

 

GRAFIČKI PRIKAZ 6

 

 

Sukladno osnovnim pretpostavkama istraživanja, rezultati analize sadržaja potvrđuju da se nasilje najčešće manifestira kao fizičko i seksualno nasilje, iako je žena podvrgnuta svim njegovim različitim oblicima.

Polovica novinskih članaka (52,8%) obrađuje fizičko nasilje nad ženama, dok je seksualno nasilje zastupljeno sa 38,2%. Niski postotci ekonomskog, a pogotovo psihičkog nasilja, koje se pojavljuje u samo jednom članku, ne iznenađuju. Iako su prisutni u velikoj mjeri, takvi se slučajevi rijetko prijavljuju, a ako se ne “začine” manifestacijom fizičkog ili seksualnog nasilja, teško nalaze put do novinskih članaka.

 

GRAFIČKI PRIKAZ 7

 

Dobna struktura žrtava pokazuje da su žrtve raspodijeljene po svim dobnim skupinama, no najbrojnije su u starosnoj dobi do 18 godina. Slični su podaci dobiveni istraživanjima u SAD-u gdje su najzastupljenije žrtve također djevojčice i djevojke u dobi do 19 godina. [11]

 

GRAFIČKI PRIKAZ 8

 

Ukrštavanjem podataka o dobi žrtve i vrsti nasilja kojemu je žrtva bila podvrgnuta, dobiveni su zanimljivi podaci. Djevojčice i djevojke do 18 godina starosti najčešća su meta seksualnog nasilja. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je čak 85,7% žrtava seksualnog nasilja te dobi. [12] Podaci dobiveni od MUP-a također pokazuju tu tendenciju. Naime, prikaz broja oštećenih teškim kaznenim djelima protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa za prvih devet mjeseci 2002. pokazuje da se broj žrtava smanjuje povećanjem njihove starosne dobi. Tako od ukupno 303 žrtve, njih 164 (više od 50%!) je do 18 godina starosti. Žrtve kaznenog djela protiv života i tijela prema istim podacima, najviše pogađaju žene iznad 30 godina (82,27%). Takvi su nalazi dobiveni i ovom analizom. Žene ostalih dobnih skupina žrtve su fizičkog nasilja koje visokim postotkom prevladava ostale vrste nasilja.

 

TABLIČNI PRIKAZ 1: Vrsta nasilja s obzirom na dob žrtve

 

 

 

dob žrtve

 

 

 

VRSTA NASILJA

0-18

19-34

35-54

55 i više

nepoznato

više žrtava

%             n

%         n

%        n

%        n

%         n

%        n

fizičko

14,3

5

76,5

13

86,4

19

41,7

5

58,3

14

69,2

9

seksualno

85,7

30

23,5

4

4,5

1

8,3

1

33,3

8

23,1

3

psihološko

 

 

 

 

 

 

 

 

4,2

1

 

 

ekonomsko

 

 

 

 

9,1

2

50

6

4,2

1

7,7

1

ukupno

100

35

 

17

 

 

 

12

 

24

 

13

 

Za razliku od dobne raspodijeljenosti žrtava, većina počinitelja je između 35 i 54 godina. Zbrojimo li dvije najveće kategorije, ispada da je 62,6% počinitelja u dobi od 19 do 54 godine starosti.

 

 

 

 

 

 

GRAFIČKI PRIKAZ 9

 

 

Kao što prikazuje tablični prikaz 2, ukrštanjem podataka o vrsti nasilja i dobi počinitelja vidljivo je da je fizičko nasilje najzastupljenije, bez obzira na dob počinitelja (izuzmemo li kategoriju više počinitelja i dvojicu počinitelja starijih od 55 godina koji zastupaju samo 1,6% ukupne dobne strukture).

 

TABLIČNI PRIKAZ 2: Vrsta nasilja s obzirom na dob počinitelja

 

 

 

dob

počinitelja

 

 

VRSTA NASILJA

0-18

19-34

35-54

55 i više

nepoznato

više počinitelja ili nepoznati počinitelj

%             n

%         n

%        n

%        n

%         n

%        n

fizičko

50

6

55,9

19

65,1

28

 

 

47,1

8

26,7

4

seksualno

33,3

4

41,2

14

34,9

15

100

2

35,3

6

40

6

psihološko

 

 

2,9

1

 

 

 

 

 

 

 

 

ekonomsko

16,7

2

 

 

 

 

 

 

17,6

3

33,3

5

ukupno

100

12

 

34

 

43

 

2

 

17

 

15

 

Zanimljiviji su podaci dobiveni prikazom dobne strukture počinitelja prema vrsti nasilja. Počinitelji fizičkog nasilja u 43,1% slučajeva su muškarci između 35 i 54 godine, te u 29,2% slučajeva između 19 i 34 godine. Neznatno je drugačija dobna raspodjela počinitelja seksualnog nasilja. Najveći postotak nasilnika (31,9%) spada u dobnu kategoriju između 35 i 54 godine, dok je nešto manje (29,8%) nasilnika u dobi između 19 i 34 godine.

 

U 108 analiziranih slučajeva, 87,8%, počinitelj je individualan Počinitelj je nepoznat ili ih ima više u 15 slučajeva, odnosno u 12,2%.

 

Kao što prikazuje grafički prikaz 10, većina počinitelja spada u kategoriju bliskih, poznatih osoba, odnosno osoba koje žrtva poznaje, u koje ima povjerenja i s kojima nerijetko dijeli intimu i privatnu okolinu. Gotovo polovina nasilnika, njih 48%, spada u kategoriju sadašnjih ili bivših supružnika i partnera. Pridodamo li tom postotku i kategoriju poznanika, dobivamo alarmantni podatak da je u 57,8% slučajeva počinitelj osoba koja je poznata žrtvi.

 

GRAFIČKI PRIKAZ 10

 

Na šokantan podatak da je svakih sat i pol jedna žena pretučena u svom domu [13] donekle ukazuju i naši nalazi. Naime, nasilni čin se u 46,3% slučajeva događa u žrtvinom domu. Na drugom je mjestu javni, otvoreni prostor. Učestalost nasilja na tom mjestu govori o potrebi prevencije nasilja na ciljane populacije i ciljani prostor kojeg je relativno lako označiti u svakom gradu.

 

GRAFIČKI PRIKAZ 11

 

Spojimo li dimenzije mjesto nasilja i vrsta nasilja, zanimljivo je da je žena u 67,7% slučajeva žrtva fizičkog nasilja u vlastitom domu, a na javnom otvorenom prostoru u 13,8% slučajeva. Za najveći broj seksualnog nasilja (25,5%) mediji ne obavještavaju o mjestu nasilja. Dvije kategorije koje slijede jednakom učestalošću jesu žrtvin dom i auto počinitelja u 23,4% te javni zatvoreni prostor u 10,6% slučajeva.

Kao što je već pokazano uz žrtvin dom, nasilnicima pogoduje javni, otvoreni prostor koji je i mjesto za 80% počinjenih djela ekonomskog nasilja. 

 

Prema dolje navedenoj tabeli, fizičko nasilje najviše primjenjuju supruzi i partneri. Postotak fizičkog nasilja od te vrste počinitelja odnosi čak 47,7% ukupnog fizičkog nasilja. Da fizičko nasilje ostaje u obitelji potvrđuju i podaci koji slijede: bliži/daljnji rođak s 15,4% i bivši partneri s 9,2%, ukupno 72,3%!

Procjena da oko 80% žena siluje muškarac kojeg poznaju [14] , šokantan je podatak. Još su šokantniji podaci o preblagim sankcijama koji se propisuju za seksualne delikte. Za silovanje, kao najčešći incident seksualnog nasilja, zakon predviđa zatvorsku kaznu u trajanju od jedne do deset godina, međutim većina je silovatelja osuđena na šest mjeseci do tri godine. [15] Seksualno nasilje obuhvaćeno ovim istraživanjem u 42,6% slučajeva počinjeno je od bližeg ili daljnjeg rođaka te poznanika. Ekonomsko se nasilje (iako vjerojatno poprima i druge oblike) u ovom istraživanju manifestira kao incident krađe počinjen od nepoznatog muškarca, nepoznatog počinitelja ili od više počinitelja.

 

 

TABLIČNI PRIKAZ 3:

 

vrsta nasilja

 

 

 

vrsta počinitelja

fizičko

seksualno

psihološko

ekonomsko

suprug, partner

47,7

31

 

 

 

 

 

 

dečko

1,5

1

 

 

 

 

 

 

bivši suprug, dečko, partner

9,2

6

 

 

100

1

 

 

bliži/daljnji rođak

15,4

10

21,3

10

 

 

 

 

poznanik

3,1

2

21,3

10

 

 

 

 

šef, kolega

7,7

5

2,1

1

 

 

 

 

nepoznat odnos

3,1

2

29,8

14

 

 

 

 

nepoznat muškarac

3,1

2

12,8

6

 

 

70

7

nepoznat počinitelj

7,7

5

 

 

 

 

10

1

više počinitelja

1,5

1

12,8

6

 

 

20

2

ukupno

 

65

 

47

 

1

 

 

 

 

Kategorijom incidenti, prikazanom u grafičkom prikazu 12, bilježen je svaki oblik nasilja kojem je žrtva bila izložena, a ne samo njegova krajnja posljedica. Ovdje najzastupljenija kategorija incidenata je ubojstvo, koje se javlja u 26% članaka, slijedi ga silovanje (23,6%), zatim napad nožem ili drugim oštrim predmetima te različiti oblici fizičkog nasilja (šamaranje, udaranje nogama i rukama, premlaćivanje i sl.)  

Grafikon pruža detaljan uvid u dijapazon nasilja kojima su žrtve bile izložene.

 


GRAFIČKI PRIKAZ 12

 

 

 

 

 


I na kraju, kratki uvid u pravno stanje nasilja nad ženama o kojima su pisali mediji tijekom veljače. Većina analiziranih članaka (27%) izvještava o presudi nasilniku, 21% članaka o istrazi nasilnog djela, a 20 % o prijavi. Pravno je stanje nepoznato u 18% slučajeva. U nekoliko je slučajeva u analizi moglo biti primijenjeno tzv. latentno kodiranje, odnosno kodiranje na temelju konteksta, no radi veće pouzdanosti podataka korišteno je samo manifestno kodiranje. 

 

GRAFIČKI PRIKAZ 12

 

 

5. ZAKLJUČAK

 

Nasilje nad ženama ima učinak ledenjaka. Samo mali dio hrabrih žena progovara, suprotstavlja se i prijavljuje nasilnika, dok najveći dio nasilja, pogotovo obiteljskog, u kojem je žena podvrgnuta različitim oblicima kontinuiranog zlostavljanja, ostaje neprijavljeno.

 

Bez službene statistike o počinjenom nasilju nad ženama, ozbiljnih istraživanja te doprinosa medija koji će o problemu izvještavati sustavno, pokrivajući njegove različite aspekte, a ne samo iznoseći pojedinačne slučajeve u Crnoj kronici, nasilje će i dalje u društvu biti zanemarivan i podcijenjen problem s nerazumljivo visokim stupnjem prihvaćenosti i tolerancije. 

 

 


[1] Appelt and Kaselitz (2002.) More than a roof over your head. Vienna: European Information Center Against Violence Against Women

[3] Trafficking i šverc oružja i droge i milijarde dolara zarade, Vjesnik, 10.02.2003.

[5] Siromašne obitelji šutjet će o nasilju zbog visokih kazni, Jutarnji list, 25.01.2003.; Nasilnicima pogoduju blagi suci i državni odvjetnici, Večernji list, 22.02.2003

[6] www.un.org/womenwatch/daw/beijing/platform/violence.htm

[7] Klasifikacija preuzeta iz Kovačević S. i Mežnarić S. (2001.) Nasilje nad ženama 2000.: izvještaj istraživanja. Zagreb: Centar za žene žrtve rata

[8] Seksualno nasilje: Svaka druga žrtva dijete, Jutarnji list, 23.10.2002.

[9] Rezultati ovog istraživanja ne mogu se poopćiti, no s obzirom na uzorak, metodu obrade i prirodu podataka, istraživanje spada u statistički utemeljene studije nasilja nad ženama.

[10] Kao što će daljnja obrada pokazati, analizirani članci nasilja nad ženama najvećim dijelom obrađuju slučajeve manifestacija fizičkog i seksualnog nasilja. Imajući na umu incidente ubojstava i teških slučajeva silovanja, koji kao da su zaokupili većinu medijskog prostora tijekom veljače, čudi (a ujedno i iznenađuje neosjetljivošću)  činjenica da je samo 12 članaka tematski zaslužilo najavu na naslovnoj stranici.

[11] Kovačević S., Mežnarić S. (2001.) Nasilje nad ženama 2000.: izvještaj istraživanja. Zagreb: Centar za žene žrtve rata

 

[12] Istraživanja seksualnog nasilja u SAD-u pokazala su da je prosječna dob silovanih 18,5 godina te da se 50%  silovanja klasificira kao date rape, odnosno silovanje na sastanku.(ibid) 

[13] Siromašne će obitelji šutjeti o nasilju zbog visokih kazni, Večernji list, 25.01.2003.

[14] U tri godine u Hrvatskoj su prijavljena 273 silovanja, no istina je 10 puta gora!, Slobodna Dalmacija,  22.5.2002.

[15] U zatvoru je samo 12,4% osuđenih kriminalaca, Jutarnji list, 25.01.2003.