Sadržaj

Koliko pomaže formalno političko pravo?

Zakon nalaže, a ipak…

(Dis)funkcija medija

Rezultati istraživanja

Zaključak

 

1. Koliko pomaže formalno političko pravo?

Žene imaju pravo glasati na svim izborima ravnopravno s muškarcima, bez ikakve diskriminacije

Žene mogu biti birane u sva tijela za koja se održavaju javni izbori, i koja se osnivaju temeljem zakona, jednako kao i muškarci, bez ikakve diskriminacije

Konvencija o političkim pravima žena, 1952*

Pedeset dvije godine nakon usvajanja Konvencije o političkim pravima žena prema kojoj su ženama osigurana temeljna politička prava, muškarci i dalje dominiraju političkim i parlamentarnim životom u svim regijama svijeta. Istina je da se od tada status žena nedvojbeno poboljšao; žene imaju pravo glasa u gotovo svim državama svijeta¹, pravo da se kandidiraju na izbori­ma, pravo da se natječu za bilo koju političku funkciju, dio su izvršne vlasti, predsjednice stranaka, no implementacija načela jednakosti političkih prava još je uvijek daleko od punog ostvarenja. Postizanje rodne ravnopravnosti u politici problem je gotovo svih država s obzirom na to da su žene podzastupljene na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama odlučivanja. Iz tablica 1 i 2 može se vidjeti kronična podzastupljenost žena u zakonodavnoj vlasti.

TABLICA 1: Žene u parlamentima: svjetski prosjek
(prema podacima od 31. ožujka 2004.)

Ukupno članova parlamenta	42 466
Spol poznat za	39 381
Muškarci	33 328
Žene	6 053
Postotak žena	15,4%

Tablica 2: Žene u parlamentima: regionalni prosjek
(prema podacima od 31. ožujka 2004.)

	Donji dom	Gornji dom ili Senat	Oba doma, kombinirano
Nordijske zemlje	39,7%	–	39,7%
Europa (članice OSCE-a, uključujući nordijske zemlje)	18,4%	15,3%	17,8%
Juna i Sjeverna Amerika	18,2%	18,2%	18,2%
Europa (članice OSCE-a bez nordijskih zemalja)	16,4%	15,3%	16,1%
Azija	15%	14%	14,9%
Saharska Afrika	14,2%	12,8%	14,1%
Pacifik	10,9%	20,5%	12,2%
Arapske zemlje	6%	7,5%	6,2%

Izvor: Inter-Parliamentary Union (www.ipu.org)

Trenutačno su na mjestu predsjednice Donjeg ili Gornjeg doma u čak 181 parlamentu širom svijeta (od kojih je 68 dvodomnih) dvadeset i dvije žene. Žene prema tome zauzimaju samo 8,8% predsjedavajućih mjesta od ukupno 249².

Marginalizacija žena očitija je na pozicijama koje znače moć i odlučivanje, a poznat je obrazac prema kojemu su žene zastupljenije na nižim nego li na višim razinama političkog su­stava. Iz takvog odnosa moći i vlasti proizlazi diskrepancija između ženskog formalnopravnog statusa i njihove stvarne moći u formalnoj politici.

“Koncept demokracije dobit će svoje istinsko i dinamičko značenje tek onda kad o politici i zakonodavstvu odluke budu donosili muškarci i žene zajedno, poklanjajući jednaku pažnju interesima i sposobnostima obaju polovica populacije.”

Inter-Parliamentary Council, 1992

Ta podzastupljenost žena konstituira ozbiljan demokratski deficit koji potkopava legitimnost suvremenih demokratskih načela. Koncept demokracije pretpostavlja stvarno partnerstvo muškaraca i žena, a postizanje rodne ravnopravnosti integralni je dio procesa koji vodi ka istinskoj demokraciji. Kao preduvjet mora biti osigurano sudjelovanje žena i muškaraca u svim društvenim krugovima, a demokracija mora postati rodno svjesna i rodno osjetljiva.

Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Zakon o ravnopravnosti spolova, članak 5.

Političke stranke koje su upisane u registar političkih stranaka usvajaju svake četiri godine plan djelovanja o pitanju uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca i u skladu s njim određuju metode za promicanje uravnoteženije zastupljenosti žena i muškaraca u tijelima stranke, na popisima kandidata za izbore u Hrvatski sabor i tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zakon o ravnopravnosti spolova, članak 15.

2. Zakon nalaže, a ipak…

Hrvatska politika još uvijek pati od nedostatka žena. Taj se trend ponovno pojačao izborima u studenom 2003.

Na stranačkim je listama bilo ukupno 5155 kandidata, među kojima je tek 25% žena. Osim toga, žene su se u svojim strankama teže izborile da budu uvrštene visoko na kandidacijskim listama tako da je Sabor uglavnom ostao radno mjesto muškaraca. U novom je sazivu Sabora iza­brano oko četiri posto manje žena nego nakon izbora 2000. godine. Novi Sabor ima 27 zastupnica naspram 32, koliko je ih je bilo u prijašnjem sazivu, što čini 17,8%. Pomicanjem zastupnika u izvršnu vlast i delegiranjem zamjene za izabranog zastupnika taj se postotak ipak okrenuo u korist žena jer trenutačno u Saboru sjede 33 žene, njih 21,7%. S obzirom na stranačku pripadnost najveći broj zastupnica, njih 14, dolazi iz HDZ-a, 12 iz SDP-a, po dvije iz HSS-a i HNS-a te po jedna iz HSLS-a, IDS-a i HSP-a. HDZ ujedno ima i većinu od čak 66 zastupnika. Uzimajući u obzir udio žena u ukupnom broju zastupnika lako je zaključiti koliko smo daleko od ostvarivanja ravnomjerne zastupljenosti oba spola na razinama koje znače moć i odlučivanje.

Od pet potpredsjednika Sabora dvije su žene: Vesna Pusić i Đurđa Adlešić. Rodna struktura u dvadeset pet radnih tijela Sabora broji šest žena potpredsjednica te samo tri žene predsjednice odbora. Tablica 3 prikazuje kojim odborima predsjedavaju žene.

TABLICA 3: Rodna struktura radnih tijela Sabora

Radna tijela Sabora	Predsjednik/ica	Potpredsjednik/ica
Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav	M	Ingrid Antičević Marinović
Odbor za zakonodavstvo	M	M
Odbor za vanjsku politiku	M	M
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost	M	M
Odbor za financije i državni proračun	M	M
Odbor za gospodarstvo, razvoj i obnovu	M	MDragica Zgrebec
Odbor za turizam	M	M
Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina	M	M
Odbor za pravosuđe	M	M
Odbor za rad, socijalnu politiku i zdravstvo	M	Snježana Biga-Friganović
Odbor za obitelj, mladež i šport	M	Marija Bajt
Odbor za useljeništvo	Zdenka Babić Petričević	M
Odbor za ratne veterane	M	M
Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša	M	M
Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu	M	M
Odbor za poljoprivredu i šumarstvo	M	M
Odbor za pomorstvo, promet i veze	M	M
Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove	M	M
Odbor za predstavke i pritužbe	M	M
Odbor za međuparlamentarnu suradnju	M	M
Odbor za europske integracije	M	M
Odbor za informiranje, informatizaciju i medije	Željka Antunović	Katarina Fuček
Odbor za ravnopravnost spolova	Gordana Sobol	Karmela Caparin
Odbor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu	M	M
Mandatno-imunitetno povjerenstvo	M	M

Izvor: Sabor (www.sabor.hr)

Stanje u Vladi također odražava nepovoljan status žena. Od 15 članova Vlade, četiri su žene: Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti; Vesna Škare-Ožbolt, ministrica pravosuđa; Marina Matulović-Dropulić, ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te Kolinda Grabar-Kitarović, ministrica europ­skih integracija.

Imajući na umu Članak 6. Zakona o ravnopravnosti spolova koji navodi: “Pri imenovanju u državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe s javnim ovlastima, mora se voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti oba spola.” lako je zaključiti da bi i Sabor i Vlada trebali odražavati rodnu strukturu stanovništva. Pitanje se nameće samo: Gdje su nestale žene, populacija koja čini više od polovice elektorata?!

Želeći barem djelomično dati odgovor na ovo pitanje, provedeno je istraživanje o zastupljenosti političarki u medijima neposredno prije izbora 2003.

3. (Dis)funkcija medija

Iako se medije ne može držati odgovornima za akcije, stavove i ponašanje pojedinaca, oni su nepobitno moćni u oblikovanju javne svijesti i definiranju javnog diskursa. Kao takvi, mediji igraju ključnu ulogu u odražavanju rodnih uloga i s njima povezanih stereotipa. Održavanjem negativnih i stereotipiziranih slika žena, mediji ne pružaju točnu i realističnu sliku o višestrukim ulogama žena u društvenom i političkom životu. Kao suvereni kreatori kolektivne svijesti, mediji bi trebali usmjeriti vlastitu moć ka postizanju rodne ravnopravnosti. Kako bi se ispravio dosadašnji raskorak u političkoj zastupljenosti muškaraca i žena, mediji mogu pomoći usaditi u javnost ideju o političkoj participaciji žena kao nedjeljivog dijela demokracije, obavještavati o potrebi podjednake zastupljenosti i muškaraca i žena u procesima odlučivanja te prikazivati ulogu oba roda na nediskriminirajući način i bez stereotipa. Odnosno, mogu se pobrinuti da ženama ne pripisuju negativne atribute, da ih ne tretiraju kao objekte već ravnopravne političke protagoniste, da ne umanjuju političku sposobnost žena i njihov doprinos u ekonomskom, društvenom i političkom životu te u razvojnom procesu uopće.

Umjesto da djeluju kao puka ogledala društvenih i kulturnih tradicionalnih obrazaca, mediji bi trebali biti osjetljiviji za ženska i rodna pitanja te posrednici promjena unutar patrijarhalnog društva.

Neke od zadaća medija u promicanju rodne ravnopravnosti doneseni su i u Zakonu o ravnopravnosti spolova.

Mediji će kroz programske koncepte promicati razvoj svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca.

Zakon o ravnopravnosti spolova, članak 16.

4. Rezultati istraživanja

Istraživanje je provedeno prije službenog početka predizborne kampanje kako bi dobiveni rezultati bili mjerodavniji, odnosno prikaz zastupljenosti političarki u medijima objektivniji.

Analiza je obuhvatila priloge koji su od 13. do 19 listopada 2003. objavljeni u pet dnevnih novina: Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija i Novi list.

U uzorak su ušli prilozi u kojima se izvještavalo o predizbornim skupovima, predizbornim aktivnostima, izbornim ciljevima, stranačkim inicijativama te izjave političara, a nisu uključeni komentari, kolumne, pisma čitatelja te predizborne analize u kojima je dominirao stav i mišljenje novinara.

Cilj je istraživanja dvojak. Željeli smo utvrditi kako mediji prezentiraju političarke; pridaju li im diskriminirajuće atribute; tretiraju li ih kao ravnopravne političke protagoniste te na koji je način moć distribuirana u političkoj areni u predizborno vrijeme: kakva je zastupljenost političarki u stranačkim nastupima te o kojim temama one najčešće govore. Zanima nas i je li demokratizacija društva, veća sloboda medija, utjecala i na veću pojavnost žena u medijima te u krajnjoj liniji i veću zastupljenost žena u politici.

Osnovne hipoteze ovog istraživanja potvrđene su u svim dosadašnjih analizama Ženske infoteke³, a mi polazimo od njih nadajući se da se od izbora 2000. nešto ipak promijenilo (na bolje):

Analizom je obrađeno ukupno 99 članaka. Po broju analiziranih priloga najveće su razlike između Novog lista, koji je pokazao najveću zainteresiranost za politička zbivanja (27,2%) i Vjesnika (15,2%). Tijekom analize Vjesnik se izdvajao po broju komentara na trenutačna politička zbivanja, no takvi prilozi nisu ušli u uzorak. Razlike između Vjesnika, Večernjeg lista i Jutarnjeg lista neznatne su, odnosno razlika je u prilogu manje.

Iako je istraživanje provedeno prije službenog početka predizborne kampanje, informativnim prostorom analiziranih novina zavladala je izborna tematika. Od ukupnog broja priloga, čak 46,5% njih informira o nadolazećim izborima. Po učestalosti slijede prilozi koji izvještavaju o djelovanju Vlade i Sabora⁵ (10,1%) te visokom školstvu (9,1%). Teme koje se u većoj ili manjoj mjeri tiču žena (ravnopravnost spolova, porodiljne naknade, dječji doplatak, žensko poduzetništvo) zastupljene su s jednim do tri priloga. Problemi nasilja nad ženama, alimentacija, rad ženskih nevladinih udruga, reproduktivno zdravlje žena i seksualno uznemiravanje u analiziranom razdoblju nisu zastupljeni u medijima nijednim prilogom.

TABLICA 4 Tematsko određenje priloga

Tema	f	%
Izbori	46	46,5
Državni ustroj	10	10,1
Ekonomija	2	2
Zapošljavanje	4	4
Poljoprivreda	2	2
Zdravstvo	1	1
Socijalna skrb	2	2
Etničke i nacionalne skupine	3	3
Demografska obnova	1	1
Ravnopravnost spolova	3	3
Turizam	3	3
Vanjska politika	5	5,1
Ekologija	4	4
Unutarnja politika	2	2
Znanost	9	9,1
Prognanici i povratnici	1	1
Branitelji	1	1

Žene se javljaju, kao aktivni ili pasivni akteri u samo 39 članaka, za razliku od muškaraca koji se javljaju u 89 članaka. Taj nesrazmjer postaje veći usporedimo li zastupljenost muškaraca i žena u analiziranim člancima. Naime, ukupno se spominje 356 osoba, od toga je samo 55 žena⁶, odnosno 15,4%!

GRAFIKON 2: Ukupna zastupljenost žena i muškaraca

Nadalje, graf 3 prikazuje udio muškaraca i žena kao aktivnih (izravno govore ili su citirani) i pasivnih (parafrazira ih se ili samo spominje) aktera. Ne samo da su žene u medijima manje vidljive, već i u malom broju slučajeva iznose svoje mišljenje o aktualnoj temi. Muškarci su čak pet puta češće aktivni sudionici, odnosno nositelji tema.

GRAFIKON 3: Odnos aktivnih i pasivnih aktera

Gore navedeni podaci potvrđuju dvije stvari: da su žene rjeđe zastupljene u medijima te da ih se ne tretira kao ravnopravne političke protagoniste. Hipotezu da političarke u medijima rjeđe iznose svoj stav kada se govori o “važnim” temama potvrđuju podaci o njihovoj zastupljenosti

s obzirom na tematsko određenje priloga. Žene najčešće sudjeluju u prilozima koji govore o izborima (21) te u manjoj mjeri o zapošljavanju (3), radu Sabora (2), problemima etničkih  i nacionalnih skupina (2), unutarnjoj politici (2) te po jednom prilogu koji izvještava o poljoprivredi, socijalnoj skrbi, demografskoj obnovi, ravnopravnosti spolova, ekologiji i znanosti. Žena povratnika te branitelja. Usporedimo li tematiku priloga s ukupnim brojem žena, aktivnih nositeljica, dolazimo do poražavajućih rezultata. Iako žene 19 puta sudjeluju kao nositeljice teme, vidljivo je da se radi o manje atraktivnim temama (vidi tablicu 5).

TABLICA 5 : Rang zastupljenosti tema i podtema u kojima su žene aktivni akteri

1.  Izbori 7

1.1 izbori općenito 1

1.2  međustranačka suradnja 1

1.3  izvori financiranja kampanja 1

1.4  glasanje manjina 2

1.5  izborni ciljevi 2

2.  Zapošljavanje 3

2.1  žensko poduzetništvo 2

2.2  nepotizam 1

3.  Državno ustrojstvo 2

3.1  rad Sabora 2

4.  Poljoprivreda 1

4.1  poljoprivredne mirovine 1

5.  Etničke i nacionalne skupine 1

6.  Demografska obnova 1

6.1  porodiljni dopust 1

7.  Ravnopravnost spolova 1

8.  Turizam 1

9.  Ekologija 1

9.1  otpad 1

10.  Unutarnja politika 1

10.1  obrana 1

Ni analiza grafičkih priloga nije nas iznenadila. U tonu svih navedenih podataka i u ovoj dimenziji gotovo da i nema žena. Fotografija političarke javlja se u samo četiri priloga, naspram fotografije političara u čak 44 priloga. Od ukupnog broja fotografija čak je 63,8% onih koje prikazuju muškarce, a tek 5,8% žene. U 30,4% fotografija je skupna, odnosno prikazuje i muškarce i žene.

GRAFIKON 4: Fotografija

Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.

Zakon o ravnopravnosti spolova, članak 16

U samo se jednom prilogu referira na rod političarke koja se opisuje kao “pripadnica nježnijeg spola”.

5. Zaključak

Uloga medija trebala bi biti precizno i objektivno informiranje javnosti. Stoga izvještavanje ne bi smjelo biti diskriminirajuće, sklono stereotipima, a sudeći po Zakonu o ravnopravnosti spolova i rodno osjetljivo.

Analiza medija potvrdila je da su žene rjeđe zastupljene u medijima, da ih se ne percipira kao ravnopravne političke aktere te da mediji i dalje ne razvijaju svijest o ravnopravnosti žena i muškaraca.

Ipak, imajmo na umu:

“Osnaživanje žena i njhovo puno sudjelovanje na osnovama jednakosti u svim sferama društva, uključujući sudjelovanje u procesima donošenja odluka i pristupu moći temelj su za postizanje jednakosti, razvoja i mira”.

Ujedinjeni narodi: Pekinška deklaracija, 1995

_____________________________________________________________

* Convention on the Political Rights of Women (www.unhcr.ch/html/menu3/b/22.htm)

¹ Žene još uvijek nemaju pravo glasa u Kuvajtu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima

² Austrija je prva država čijem je domu predsjedavala žena prije Drugog svjetskog rata. Između 1945. i 1997. u nekoj od 186 zemalja, žena je bila na čelu parlamenta 78 puta u samo 42 države. Taj broj uključuje 18 europskih zemalja, 19 zemalja Južne ili Sjeverne Amerike, 3 afričke, jednu azijsku i jednu na Pacifiku. Hrvatska je svoju prvu predsjednicu Županijskog doma dobila 1993. (www.ipu.org).

³ Vidi: Žene i izbori’99 i Izbori u Hrvatskoj 2000. 20% (ni)je dovoljno

⁴ Tako primjerice jedan časopis otkriva kakvo rublje nose političarke, zaviruje im u garderobu i otkriva zašto je baš njihova koža tako sjajna. Postoje li takvi podaci i o političarima? Do sada na njih nismo naišli.

⁵ Posebno su zanimljivi bili prilozi o ocjeni rada Sabora. Iako nisu ušli u uzorak ovog istraživanja, potrebno je naglasiti da su dvije žene obilježile rad prošlog saziva Sabora. Jadranka Kosor (HDZ) zastupnica je s najvećim brojem javljanja. U 2002. i prvoj polovini 2003. javila se za riječ čak 158 puta. Dijana Čizmadija, zastupnica SDP-a proglašena je najljenijom zastupnicom jer se u istom raz­doblju nije javila nijednom! Pohvale ne zaslužuje ni Sanja Kapetanović, također zastupnica SDP-a koja se javila samo jednom («Sabor 2000.-2003.» Jutarnji list, 18. listopada 2003., «Raspušten Hrvatski Sabor» Večernji list, 18. listopada 2003.). Imajući na umu da su se prošle godine donosili zakoni važni za poboljšanje društvenog položaja žena (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelj, Obiteljski zakon, da se spomenu samo neki) zagovaranju većeg broja žena u politici ne idu u prilog medijski navodi: «draga kućanica», «u saboru u tri godine progovorila jedva desetak puta», «jedna od desetak esdepeovih zastupnica koje redovito dolaze na sjednice, a najveći im je politički angažman podići ruku», «nijema za sve saborske teme», «članica skupine zastupnica koje su vazda tu, ali rijetko za govornicom», «znana tek po tome da sinu i snahi pomaže u opremanju stana» («Od «sirovina» – do uglađenih i marljivih» Slobodna Dalmacija, 18.listopada 2003.). Iz navedenog se može zaključi­ti da broj žena u politici, iako važna nije najvažnija stavka jer sudjelovanje žena u politici često ne djeluje pozitivno na opći status žena. Razlozi su raznovrsni; žene najčešće odražavaju stav stranke, a ne vlastiti, često se uopće ne bave ženskim pitanjima i temama. Osvještenost političarke i senzibiliziranost za ženska pitanja katkad su mnogo važniji čimbenici u promicanju ženskih prava.

⁶ To su prema broju pojavljivanja: Vesna Pusić (7), Jadranka Kosor (6), Zdenka Čuhnil (6), Željka An­tunović (5), Ingrid Antičević-Marinović (4), Pave Župan Rusković (3), Milanka Opačić (2), Gordana So­bol (2), Zrinka Bernardi Glovacki (2), Ljubica Lalić (2), Vera Babić (2), Darinka Janjanin (2) te Đurđa Adlešić, Marijana Petir, Darinka Orel, Marina Matulović Dropulić, Renata Peroš, Lenka Šarić-Barano-vić, Vlasta Pavić, Margareta Kosec, Željka Udovičuć, Dorica Nikolić i žene HB-a s jednim prilogom.