Već četvrtu godinu u Boldernu/Mannedorfu kraj Zuericha održava se Evropska ljetna ženska akademija u organizaciji Evangelističkog studijskog centra iz Bolderna i Ekumenskog foruma kršćanskih žena Evrope. Ove godine glavna je tema Akademije bio Ženski identitet i multikulturalna društva u novoj Evropi.

Tokom sedam dana (7.8.-14.8.) predstavljeno je više zanimljivih referata, počevši od feminističkoteološkog promišljanja pojma pravde, jezika kao političkog instrumenta, analiza i prijedloga za kampanju Plaće za ženski rad u kući, bilo je govora o ženskom identitetu i solidarnosti i slično. U poslijepodnevnim terminima održavane su kazališne, muzičke i likovne radionice. Među zanimljivije i provokativnije spada prilog Marie Mies Nova kolonija evropskog patrijarhata, koji je izazvao vrlo zanimljivu diskusiju.

U okviru tih prezentacija jedan dan bio je posvećen solidarnosti sa ženama bivše Jugoslavije. Prezentacije su imale Jadranka Milićević, pravnica iz Sarajeva, Stanislava Otašević, članica SOS telefona i Žena u crnom iz Beograda, Đurđa Knežević, članica Zagrebačkog ženskog lobyja, te Marijana Grandić, poslanica austrijskog parlamenta i koordinatorica grupa koje se bave Ijudskim pravima i mirovnih grupa za bivšu Jugoslaviju. Iako je problemima bivše Jugoslavije bio posvećen tek jedan medu sedam dana, za W je sesiju pokazan najveći interes.

Ugodno je iznenađenje za mene bilo da su žene pokazale visoku razinu znanja o zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji, za razliku od nekih skupova gdje je na karti svijeta potrebno pokazivati gdje je bivša Jugoslavija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, a da o Krajinama niti ne govorimo. Isto tako, osjećaj za racionalni pristup problemu i sistematičnom osmišljavanju eventualne pomoći ženama na najugroženijim područjima, činio mi se boljim od uobičajenog nedjelotvornog plakanja.

Đurđa