Autonomna ženska kuća Zagreb (Sklonište za žene i djecu izložene nasilju u obitelji) udruženje je građanki registrirano u lipnju 1992. godine. Nastalo je u okviru društvene organizacije Ženska pomoć sada i njegova osnovna djelatnost organizacija je skloništa za žene i djecu koja su izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju u obitelji, ili bilo kojim drugim oblicima patrijarhalnog nasilja.

Sklonište je započelo s radom u prosincu 1990. godine, oslanjajući se na trogodišnje iskustvo zagrebačkog SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja, kao i na iskustva razvijenih zemalja Zapada u kojima već duže vremena postoje mreže institucionalizirane ženske pomoći. Prema našim saznanjima sklonište Autonomne ženske kuće Zagreb prvo je organizirano žensko sklonište u državama bivše Jugoslavije, kao i u zemljama postsocijalističkog sustava.

Sklonište je smješteno u prostoru od 186 m2, sastoji se od spavaonice, kuhinje, blagovaonice, dječje sobe/igraonice, ureda i sanitarnog čvora bez kupaonice. Nalazi se u centru grada, što je zbog blizine policije, nekoliko škola i dječjih vrtića, te zdravstvenih i socijalnih ustanova, neophodno pri rješavanju specifičnih problema sa kojima žene dolaze kod nas. U skloništu može odjednom boraviti 8 do 10 žena, te 10 do 12 djece, ali u slučaju potrebe i više. Poseban problem predstavlja neriješeni pravno-stambeni status skloništa.

U prve dvije godine postojanja u skloništu je boravilo 120 žena (što je zbog opetovanih dolazaka oko 180 boravaka) i 230 djece. Žene u skloništu ostaju, ovisno od slučaja do slučaja, od nekoliko pa čak i do godinu dana. Ipak je najčešći boravak dva do tri mjeseca, koliko im je potrebno da riješe osnovna egzistencijalna pitanja. Neke od njih nakon boravka u skloništu počinju novi život, dalje od nasilnika, neke se uspijevaju zaposliti, a oko 40 % pokreće brakorazvodni postupak.

U skloništu se, uz stalne grupne i individualne razgovore, održavaju i seminari koje povremeno vode aktivistice iz inozemstva. U prosincu 1992. i u travnju 1993., u suradnji sa njemačkom ženskom zakladom Frauen Anstiftung, održana su, na primjer, dva višednevna seminara o nasilju protiv žena na prostoru bivše Jugoslavije i iskustvima rada SOS telefona i ženskih kuća za podršku zlostavljanim ženama, a u njihovu radu su sudjelovale i aktivistice iz Slovenije.

U projektu Autonomne ženske kuće angažirano je desetak žena koje rade volonterski. U samom skloništu zaposlene su tri žene koje rade na organizaciji svakodnevnog života u skloništu i izravno sa zlostavljanim ženama, te jedna žena, sa pola radnog vremena, koja se brine o djeci. Spoznaja o zlostavljanju žena i djece u obitelji, koje je temelj patrijarhalnog nasilja neovisno o prirodi političkog sustava i kulturološkom i ekonomskom okruženju, inicirala je žensko samoorganiziranje i projekt Autonomne ženske kuće Zagreb. Naša djelatnost odvija se na dvije razine: na razini konkretne pomoći ženama, te na široj društvenoj razini, što uključuje zbiljski angažman na izmjeni pravnih, političkih i običajnih propisa i normi koje održavaju postojeće stanje nasilničko-patrijarhalne moći. Konkretna pomoć ženama, osim smještaja u sklonište, sastoji se u ohrabrivanju žena u ostvarivanju njihovih osnovnih prava u pogledu zaštite od nasilja, u posredovanju između žena i institucija (kao što su centri socijalne skrbi, zdravstvene ustanove, policija, javna tužilaštva, obrazovne institucije, humanitarne organizacije), materijalnoj i emocionalnoj podršci, poticanju samosvijesti kroz grupe podrške i samopomoći, te drugim vidovima aktivne asistencije.

S obzirom na rasprostranjenost ovog specifičnog oblika nasilja nad ženama i djecom, ali i jednu novu nasilničku dimenziju porasta zlostavljanja žena i djece u ratnom okruženju, jedno sklonište sasvim sigurno nije dovoljno. Pritom valja imati u vidu da se sklonište nalazi u Zagrebu, a služi ženama koje se javljaju iz cijele Hrvatske, a ponekad i iz ostalih dijelova bivše Jugoslavije (u prvom redu iz Bosne i Hercegovine).

Jednako tako mislimo da je važno uspostaviti sustavni i problematici primjeren rad na dokumentaciji i obradi podataka, kako bi se javnost upoznala sa svom ozbiljnošću problematike i sa (ne)odgovornošću društva prema ovom obliku nasilja.

Dugoročno bi se projekt trebao odvijati na tri razine:

1. Kontinuirani rad na institucionalizaciji mreže ženske pomoći zlostavljanim ženama i djeci, što znači proširivanje kapaciteta postojećeg skloništa i otvaranje novih.

2. Osim pružanja konkretne pomoći zlostavljanim ženama i djeci, istodobno bi trebalo uspostaviti bazu podataka uz strogo pridržavanje temeljnih načela kuće (garancija tajnosti, sprečavanje svake moguće manipulacije podacima i slično), što bismo predočile javnosti kao istraživanje obiteljskog nasilja s feminističkim predloškom.

3. Senzibiliziranje javnosti za problem obiteljskog nasilja i rad na osvještavanju cjeline problema putem tribina, predavanja, letaka, brošura, ženskog lobiranja u institucijama političke moći i slično.

Adresa i ostali podaci: Autonomna ženska kuća Zagreb