Ženska konferencija UN-a održana 1985. godine u Nairobiju u Keniji ostat će zapisana u povijesti - 15 000 žena, nešto muškaraca i 5 000 novinarki (i novinara) svijetu je tada pokazalo da svjetski ženski pokret zaista postoji. 1995. godine, u Beijingu, svijetu moramo odaslati drukčiju poruku: žene ne rade samo na prepoznavanju i analiziranju svojih problema, one najozbiljnije namjeravaju dijeliti vlast i do 2000. godine sačinjavati polovinu onih koje/i odlučuju.

Temeljna je postavka da su ženska prava ljudska prava, te da su teorija i praksa ljudskih prava preduvjet demokratskog razvitka. Ženski pokret širom svijeta, kojeg sačinjavaju tisuće novih ženskih grupa nastalih u desetljeću žena UN (1976 - 1985), rekonceptualizirao je pojam ljudskih prava i stvorio osnovu za demokraciju i dokidanje diskriminacije žena reformiranjem zakona, politike, ponašanja. Žensko sudjelovanje nije samo ključni trenutak razvoja, već i demokratizacije.

Kao i druge svjetske konferencije i ova će se sastojati od dva dijela: skupa službenih vladinih delegatkinja u UN i nevladinog foruma koji tradicionalno prethodi konferenciji. Nije prerano već sada započeti s pripremama na lokalnim, državnim i regionalnim razinama. Lokalne, nacionalne i regionalne konferencije koje će prethoditi konferenciji 1995. godine važne su za određivanje sadržaja i problema koji će se naći na njenom dnevnom redu.

Obavijesti o pripremama regionalnih konferencija, kao i svjetske konferencije, mogu se dobiti od dvije međunarodne mreže: IWRAW (International Women's Rights Action Watch) i International Women's Tribune Centre. Obje će periodično objavljivati najnovije podatke o samim konferencijama i o načinu uključivanja grupa i pojedinki u njihov rad. Valjalo bi da ženske grupe započnu razmišljati o tome što žele od svjetske konferencije, te o sredstvima kako prenijeti svoje prijedloge i zamisli vladinim službenicama i međunarodnim organizacijama i mrežama.