Prošle smo godine u kolovozu pokrenuli inicijativu za osnivanje homoseksualnog udruženja. Njegov je cilj trebao biti promicanje Ijudskih prava na području spolnosti i razvoj slobode spolne orijentacije. Stoga smo osnovali udruženje LIGMA - LESBIAN and gay men ACTION.

Nas nekoliko lezbijki odlučilo se udružiti s gay populacijom u zajedničku borbu, kako bismo izgradile bazu za progresivniji lezbijski pokret. Samostalno djelovanje u ovom trenutku ne bi moglo postići neke veće rezultate, ne samo zbog financijskih problema, već i zbog pasivnosti i straha lezbijki da se uključe u rad neke lezbijske grupe.

U proteklih godinu dana rada često sam nailazila na pitanje, posebno od strane novinara, o tome zašto je broj lezbijki u grupi dvostruko manji u odnosu na muške članove, i da li to znači da je postotak muške homoseksualnosti veći nego kod žena. Postotak muške i ženske homoseksualnosti približno je jednak, i ima nas mnogo više nego što to većina Ijudi može shvatiti (i prihvatiti), no problem je u tome što je muška homoseksualnost u društvu vidljivija.

Mnogo je razloga za to što se lezbijke rjeđe uključuju u vidove posebne homoseksualne, lezbijske kulture. Kad lezbijka otvoreno progovori o svojoj seksualnosti u krugu prijatelja, obitelji ili na radnom mjestu, kažemo da je napravila coming out. Izlazak u javnost u većini slučajeva za lezbijke nije jednostavan, a da bi uopće bio moguć potrebno je da djevojka ili žena samu sebe prihvati kao lezbijku, da o lezbijstvu počne misliti na pozitivan način, što znači da prevlada sve negativne mitove o lezbijstvu koji nas pokušavaju uvjeriti da je lezbijstvo nenormalno, nemoralno, perverzno ili da uopće ne postoji i da odbaci utjecaje pod kojima živi, naime religijske, socijalne i obiteljske stereotipe prema kojima s djevojkom nešto nije u redu sve dok ne postane žena i majka. Da bi se zaštitile od netolerantnog okružja, žene su prisiljene prikrivati vlastitu spolnost, u čemu važnu ulogu igra ne samo pritisak okoline, nego i financijska ovisnost. Sve to stvara velike psihičke probleme i frustracije kod lezbijki koje sputavaju svoju spolnost. Veliki broj lezbijki živi dvostrukim životom, povremeno ulaze u lezbijske odnose i nadaju se da Ijudi neće saznati. Dio lezbijki misli da je to njihova privatna stvar, da nisu ni u čemu sputane, i da nema potrebe ni za kakvom političkom borbom ili za širenjem jedne specifične kulture.

No lezbijstvo nije ni pojedinačna ni privatna stvar, pogotovu ne u situaciji kad nam država i njene institucije onemogućavaju svaki oblik kulturne komunikacije, negira nam se starateljstvo nad djecom, svoje odnose ne možemo pravno regulirati, oduzima nam se posao, nad nama se vrši nasilje. Prihvaćajući sebe kao lezbijku žena se izlaže mnogim izazovima i teškoćama. Šutnjom se teškoće u određenoj mjeri mogu izbjeći, ali se isto tako sužavaju mogućnosti potpunog osobnog ostvarenja. Zato u LIGMA-i pokušavamo što više raditi na razvoju vlastitog identiteta, pokušavamo se usmjeriti jedna prema drugoj, kreirati pozitivnu sliku lezbijstva i izboriti se za veća politička i kulturna prava. Da bismo se bolje mogle . oduprijeti podcjenjivanju i negiranju, moramo biti sposobne raditi zajedno i tako prestati podržavati mišljenje koje omogućuje potčinjavanje.

Andrea