Dok se s lica grada brišu ulice Clare Zetkin i trgovi Rose Luxemburg, a Tomislavi, Držislavi i ini nezadrživo osvajaju prostor, u Zagrebu se pojavljuje nešto sasvim neočekivano ženski informacijsko dokumentacijski centar: Ženska Infoteka. Ženska Infoteka je osnovana i registrirana u prosincu 1992, ali je s regularnim radom počela u ožujku 1993. godine - trebalo je sakupiti financijska sredstva i pronaći adekvatan prostor.

Razlozi za osnivanje jednog ovakvog ženskog INDOC centra dvostruke su naravi. S jedne strane, činjenica da je feminizam, odnosno ženski pokret u Hrvatskoj (tada u sklopu bivše Jugoslavije) bio izuzetna i najrazvijenija pojava medu sličnim pokušajima u drugim istočnoevropskim zemljama. Podsjetimo se, sredinom sedamdesetih godina u Zagrebu djeluje prva feministička grupa Žena i društvo koja brojnim predavanjima, diskusijama i radionicama otvara nov pristup ženskom pitanju i, što je još značajnije, obrazuje cijelu jednu generaciju mladih žena koje su sudjelovale u njenom radu. To rezultira stvaranjem novih ženskih grupa od kojih svaka dotiče i pred javnost iznosi slojeve ženske stvarnosti koje bi se najradije ostavilo "nevidljivima": tadašnja Ženska grupa Trešnjevka pokreće prvi SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja i prva javno progovara o legaliziranom muškom nasilju nad ženama u obitelji. SOS telefon se pretvara u danas već renomiranu Žensku pomoć sada koja squattingom dolazi do prostora i otvara u ovom dijelu Evrope prvo sklonište za zlostavljane žene. Žene koje vode sklonište danas tvore zasebnu žensku grupu - Autonomnu žensku kuću Zagreb (žene protiv nasilja nad ženama). Lezbijska grupa Lila inicijativa, feministička grupa i časopis Kareta, Nezavisni savez žena, ženski dio Ligme, Zagrebački ženski lobby, Centar za žene žrtve rata - stvarale su i stvaraju žensku povijest na ovim prostorima, te se potreba za jednim ženskim informacijsko dokumentacijskim centrom, koji bi prikupljao podatke i dokumentaciju o brojnim ženskim aktivnostima i ujedno osiguravao protok i distribuciju informacija, već odavno osjećala.

S druge strane, početkom rata u Hrvatskoj 1991. godine feminizam doživljava duboku krizu identiteta, uvjetovanu donekle ratom, ali isto tako i imanentnim poteškoćama nastalim u njegovom razvitku. U sadašnjem trenutku, u uvjetima ni rata ni mira, čini se da su upravo neka od postignutih prava žena najugroženija. Nedostatak demokratskih načela u ustrojstvu države i u društvu najradikalnije se očituje u gušenju slobode medija (drugog/drugačijeg), konzervativizmu, vraćanju patrijarhalnih vrijednosti u društvo (najeklatantniji primjer brojni su pokušaji ograničavanja prava na abortus), pri čemu se ratna situacija često iskorištava kao opravdanje.

Reperkusije na ekonomski i socijalni status žena su ogromne. Prve smo na udaru nezaposlenosti, te ideoloških pritisaka preko zahtjeva za povećanim brojem rađanja i napuštanjem javne sfere rada. Prebrojimo samo žene koje sjede u hrvatskom saboru (slovima: deset, brojkom: 10) i pokušajmo se sjetiti kada je taj broj bio manji. Utakmica koja je počela prelaskom na tržišnu privredu isto tako zadobiva oblike spolne diskriminacije - veće obveze žena u domaćinstvu, odatle i veća inercija u brzom prekvalificiranju, drastičan pad društvene brige o djeci, rat, izbjeglice, ekonomska kriza i život na rubu egzistencije - sve to u najvećoj mjeri opterećuje prije svega žene. U takvom društvenom kontekstu naša se uloga ponovo pokušava suziti na tri znamenite funkcije 3K (Kueche, Kinder, Kirche - kuhinja, klinci, crkva).

S obzirom na antiženske trendove koji prijete da naprosto izbrišu naše znanje, prisutnost i povijest (herstory), osnivanje ženskog informacijsko dokumentacijskog centra nameće se kao nužnost kako bi se proces razgradnje kojem danas prisustvujemo okrenuo u drugom smjeru, da bi se dao nov poticaj ženskom pokretu kod nas i otvorile nove mogućnosti i pristupi. Osnovna funkcija Ženske Infoteke u tome je da se žene učine što vidljivijima i prisutnijima.

Ženska Infoteka je mjesto sakupljanja podataka, diseminacije informacija, edukacije i okupljanja žena. Tu se sakupljaju i čuvaju podaci i dokumentacija o historijskom razvoju ženskog pokreta, o ženskim grupama i organizacijama koje danas djeluju, te o ženskim/feminističkim istraživanjima na raznim znanstvenim poljima. Nastojat ćemo da brojke koje se obično nazivaju sivima budu drečavo crvene: statistički podaci o socijalnom statusu i potrebama žena, o našoj zdravstvenoj zaštiti (zdravstvena edukacija, kontracepcija, abortusi), nasilju nad (že)nama (silovanja u obitelji i izvan nje, fizičko i mentalno nasilje, prostitucija). Baze podataka stvarat će se u skladu s međunarodnim ženskim informatičkim standardima.

Postupno se formira i ženska biblioteka, a tu je i čitaonica s recentnim feminističkim publikacijama. Arhiva, biblioteka i baze podataka bit će na raspolaganju svim korisnicama - ženskim/ feminističkim grupama i pojedinkama, u svrhu znanstvenog rada ili bilo kojeg drugog oblika aktivnosti. Prostor Infoteke moći će se koristiti za grupne diskusije i sastanke. Naš je cilj poticati i pomagati ženske projekte, snabdijevati ženske grupe i aktivistice informacijama i davati im pomoć pri organiziranju javnih manifestacija i kampanja, pokretati i pomagati istraživanja o ženama koje provode žene. Željele bismo započeti i s prevođenjem relevantne feminističke literature i s izdavanjem radova domaćih autorica vezanih uz žensku problematiku.

Nadamo se da će prostor Ženske Infoteke postati prostorom ženskog okupljanja i približavanja, prostorom razmjene iskustava i znanja. Isto tako, nadamo se da Ženska Infoteka neće ostati usamljena - neka bude samo jedan u nizu javnih prostora koje su osvojile žene. Vrijeme je!