Mary Field Belenky, Blythe McVicker Clinchy, Nancy Rule Goldberger, Jill Mattuck Tarule: Women's Ways of Knowing. The Development of Self, Voice and Mind, Basic Books 1986, USA.

Sklona sam vjerovati da takozvani obični čovjek (čitaj: osoba) nije zaokupljen tako teškim i dubokoumnim pitanjima kao što su primjerice ova: Što je istina? Što je autoritet. Koga ja slušam? Što je za mene očigledno? Kako znam ono što znam? Postavljati sebi ovakva pitanja i reflektirati nad vlastitim odgovorima više je, međutim, od puke intelektualne vježbe, jer naše osnovne pretpostavke o naravi istine i zbilje ili o porijeklu znanja oblikuju način na koji vidimo svijet i sebe same kao njegove sudionike. Oni utječu na to kako sami sebe definiramo, način na koji živimo s drugim ljudima i na njih djelujemo. Oni utječu na našu javnu i privatnu personu, sposobnost kontrole nad onim što nam se u životu zbiva, naše poimanje odgoja, obrazovanja i učenja i na naše pojmove o moralnosti.

U ovoj knjizi istražuje se način ženskog spoznavanja. Opisano je pet različitih očišta s kojih žene sagledavaju zbilju i zaključuju što je istina, znanje i autoritet. U vezi s tim su i načini kako žene poimaju sebe same i kako spoznaju, pa i kako se bore da bi dokazale snagu svoje vlastite pameti. Pojam o sebi samoj i način spoznavanja se isprepliću. Riječ je o načinima spoznavanja koje njeguju upravo žene i koje su one same naučile cijeniti, a koji bi mogli biti moćni i produktivni da ih dominantni intelektualni etos našega doba ne zanemaruje i ne prezire. Autorice su svoju studiju ženske samoaktualizacije i epistemološkog razvoja žene napisale uz pomoć velikog broja žena koje su iscrpno odgovarale na niz pitanja pričajući svoje priče. Radi se o običnim ženama iz urbanih i seoskih dijelova Amerike, različite dobi, socijalnog i etničkog porijekla, obrazovnog nivoa ili obiteljskog statusa. Većina njih doživljavala je upravo dramatične osobne i intelektualne promjene. Neke od priča ušle su nepromijenjene u ovu knjigu i one svjedoče podjednako bol, bijes i statičnost ženskog života kao i nadu, toplinu i život koji se rascvjetava. No najviše svjedoče krik koji je s onu stranu tišine kada obične žene pronađu svoju artikulaciju, oglase se, zadobivajući kontrolu nad vlastitim životom.

U ovoj smo knjizi odabrale slušati samo žene. Muško iskustvo je tako snažno artikulirano da smo vjerovale kako ćemo ga čuti vrlo jasno u ženskom progovaranju, kažu autorice. Ako su se okrenule i muškom iskustvu, to je bilo stoga što su kao referentno polazište za svoje istraživanje uzele izvrsnu studiju epistemološkog razvoja studenata na Harvardu koju je radio William Perry (Oblici intelektualnog i etičkog razvoja tijekom studija, 1970). Drugo istraživanje koje ih je inspiriralo bilo je istraživanje ženskog moralnog prosuđivanja Carol Gilligan gdje su kao središnji iskrsli pojmovi odgovornosti i brige za druge. Ta koncepcija moraliteta suprotna je moralitetu prava koju su opisali Piaget (1965) i Kohlberg (1981, 1984), a koja je bazirana na istraživanju razvoja moralnog prosuđivanja dječaka i muškaraca.

Radi ilustracije izabirem na kraju nešto iz samog mesa knjige Women' s Ways of Knowing. Priče o Patti i Naomi (izmišljena imena) pokazuju evoluciju dviju različitih formi proceduralnog znanja. Tema razumijevanja i znanja prisutna je u obje priče, ali razumijevanje je naglašenije u Pattinoj priči, a znanje u Naominoj. Razumijevanje (engl. understand, njem. kennen, franc. connaitre, šp. conocer, grč. gnosis) znači osobno poznanstvo s objektom (najčešće, ali ne i nužno, s osobom). Razumijevanje sadrži intimnost i jednakost između mene i objekta. Kod Patti i drugih žena na toj poziciji seberazumijevanja ono sadrži i prihvaćanje, a isključuje vrednovanje jer se njime objekt stavlja na udaljenost, a sebstvo postavlja iznad njega. Evaluacija kvantificira tamo gdje reakcija treba biti kvalitativna. Znanje (know, wissen, savoir, saber) podrazumijeva odijeljenost od objekta i ovladavanje njime. To je kritičko prosuđivanje koje traga za argumentima koji bi bili u stanju zadovoljiti standarde jednog impersonalnog autoriteta. To je vidljivo u Naominoj priči o sebi. Pattina priča pokazuje drugačiji način mišljenja. Ono ne proizlazi iz potrebe da zadovolji zahtjeve vanjskog autoriteta, već iz potrebe da razumije mišljenja drugih Ijudi, mišljenja koja su joj u prvi mah možda opskurna, strana ili čak opasna po nju samu. Patti ne samo da zna slušati, nego ona - pokušavajući postići neku vrst sklada s drugom osobom (umjesto distance i razlike) - nastoji ući u njen okvir da bi otkrila premise na kojima se temelji njeno stajalište. Fokus nije na onome kako autoriteti žele da mi mislimo, nego na tome kako onaj drugi misli, a svrha nije potvrda mojih argumenata tj. autoriteta, nego povezivanje, veza s drugom osobom.

Naomi se pita Prema kojim kriterijima se vrednuje moja analiza ove pjesme? Koje tehnike mogu koristiti za analizu. Njena je orijentacija češće usmjerena na impersonalna pravila. Takvu epistemološku orijentaciju kod intervjuiranih žena autorice su nazvale odijeljenom spoznajom, a onu koju je izrazila Patti (i niz drugih žena) - a koje u istoj situaciji postavljaju sebi pitanje Što mi pjesma pokušava reći?- zove se povezana spoznaja. Ona je usmjerena na odnos. Isti pojmovi mogu označiti i dva načina poimanja sebe: odijeljeno poimanje sebe i povezano poimanje sebe. Pri moralnom prosuđivanju prvi će insistirati na impersonalnim procedurama za uspostavljanje prava (lli pravde), dok će druge svoje moralno djelovanje (i sudove) temeljiti na brizi za druge.

Zaključak? Dojam? Ne znam kako se to kaže kad nađete ono pravo. Pokušavam pronaći svoju riječ i kažem: ovo je bodra knjiga, a to znači - sviđa mi se i razumijem je.

Maja Uz.