Seminar Ženske infoteke Žene i politika: Rod u političkoj teoriji
Dubrovnik 16.-18. svibnja 2002.
Piše: Ines Jemrić


Kruh i ruže br. 18
2003.

Kruh i ruže br. 18
Ostali brojevi
Izdavaštvo
Home page

 

Od 16. do 18. svibnja u prostorijama Inter-univerzitetskog centra Dubrovnik, održan je 6. tradicionalni seminar Ženske infoteke Žene i politika u suorganizaciji fondacije Heinrich Böll Stiftung- Regionalni ured iz Sarajeva, Inter-univerzitetskog centra iz Dubrovnika te WISE- Women's International Studies in Europe. Radni naslov ovogodišnjeg seminara bio je Rod i politička teorija..

Seminar je okupio dvadeset žena iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, Rusije, Ukrajine, Bugarske i Novog Zelanda s ciljem da raspravi društveno relevantna pitanja, izmijeni iskustva te poboljša kooperaciju žena srednje i istočne Europe.

Koncepcijski, seminar se može podijeliti na dva bloka: prvi u kojem su sudionice teorijskim promišljanjem prikazale položaj žena u politici te drugi u kojem su na konkretnim primjerima ukazale na marginalizaciju žena srednje i istočne Europe.

Seminar se sastojao od izlaganja i diskusija te radionica na kojima se detaljnije raspravljalo o problematici roda, u politici relevantne kategorije tek odnedavna.

U svojem izlaganju Milica Antić Gaber, sveučilišna profesorica iz Slovenije, analizirala je zastupljenost roda u političkoj teoriji tokom protekla dva stoljeća te tako dala dobar uvod u tematiku seminara. Počevši radom Mary Wollstonecraft  čiji se tekstovi smatraju prvima u kojim se zalagalo za ženska politička prava, preko J.S.Milla, zaključuje da žene s pravom glasa nisu dobile i jednak politički status u odnosu na muškarce.

Nadovezujući se na rad Jeremy Waldrona, Milica Antić Gaber smatra da je nakon implementacije tzv. prve generacije građanskih prava (sloboda govora, vjersko opredjeljenje) i druge generacije prava (socio-ekonomska prava), nužna implementacija treće generacije i tzv. prava grupa.

U skladu s time žene treba prepoznati kao društvenu grupu koja zahtijeva posebna prava, a moderna država trebala bi prepoznati i priznati njihova specifična prava i potrebe.

Zanimljiv je bio i teorijski rad Mieke Verloo iz Nizozemske i Meike Schmidt-Gleim iz Njemačke koje su izložile Još jedan feministički manifest u kojem su se pozabavile pitanjem feminističke političke teorije. Proučavajući postojeće feminističke političke teorije, otkrile su da se najčešće bave «sporednim» problemima poput identiteta ili lociranjem segmenata politike koja se bavi feminističkim problemima. Razrađujući uzroke nepostojanja feminističke političke teorije koja bi objedinila, po njima, glavne probleme, traže najbolju formu predstavljanja feminističke borbe te tragom toga predstavljaju novu feminističku teoriju političkog koja počiva na novom principu, Principesse.

Sudionice iz istočne Europe pretežno su se bavile analizom postojećeg stanja u njihovoj zemlji te tako dale sliku o konkretnim problemima koji se javljaju  u Ukrajini, Makedoniji, Kosovu, Bugarskoj i Rusiji. Postojeća stanja međusobno se ne razlikuju mnogo. U rijetkim slučajevima prisutnost kvota i podzastupljenost žena u političkom angažmanu glavni su problemi kojima se te države susreću. Čak i ukoliko su članice političkih stranaka, vrlo mali, skoro zanemariv broj žena uključen je u organe zakonodavne vlasti.

Sve sudionice iz navedenih zemalja su na primjeru svoje države prikazale akcije nevladinih organizacija i u manjem broju političkih stranaka koje su poticale aktivnost žena u javnom i političkom životu.

Zaključni dio seminara bio je svojevrsni uvod u seminar Žene i politika koji će se održati slijedeće godine, a bavit će se analizom ženskih pokreta i aktivizma u proteklih deset godina. Nada Ler-Sofronić svojim je radom  postavila teoretska i praktična pitanja o poimanju roda, ženskih prava i života nakon 10- godišnjeg procesa tranzicije u regiji koju nastanjuje ukupno 200 milijuna djevojaka i žena. Prema recentnim navodima Charotersa, poražavajući su dokazi koji ukazuju da većina tranzicijskih zemalja ne prelazi u demokratske sisteme, te takvu situaciju naziva sivom zonom političkog, društvenog i kulturalnog. Navodeći razloge zašto je tome tako, autorica zaključuje da je esencijalno da ženski pokreti u tranzicijskim zemljama konceptualiziraju novi pristup, prepoznaju osnovne normativne principe i ciljeve te da oblikuju standarde za evaluaciju  pitanja roda u procesu tranzicije i demokratizacije.

Da je seminar postigao zadani cilj, potvrdit će i zbornik koji će u izdanju Ženske infoteke izaći do kraja godine, a u kojemu će biti objavljeni prilozi sa skupa.


  Vrh stranice :: Kruh i ruže br. 18 :: Ostali brojevi :: Izdavaštvo :: Home page