Projekt «Sklonište za zlostavljane žene i djecu» pri Ženskoj grupi Karlovac «Korak» razvio se iz iskustava i rada na rješavanju problema nasilja u obitelji, stečenih radom SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja. Pokazalo se da je sklonište prijeko potrebno zbog brzine pružanja pomoći žrtvama nasilja čim uspiju pobjeći od nasilnika, u bilo koje doba, danju ili noću. To je vrlo važno radi njihove daljnje sigurnosti.
Na osnovi aktivnosti SOS telefona došle smo do statističkih podataka da gotovo dvije trećine žena, koje su zatražile pomoć SOS telefona, trebaju smještaj u skloništu.
Najkritičniji su trenuci neposredno nakon odlaska (bijega, možemo reći) od nasilnog supruga ili partnera, kada je žena u stanju šoka, često ozlijeđena, u strahu za sigurnost svoje djece i kada ne zna gdje može pronaći zaštitu i sigurnost.
U skloništu su žene i djeca zaštićeni od toga da ponovno postanu meta nasilnikova iživljavanja, a tu su im osigurani i ostali oblici pomoći koa im može zatrebati.
Svi ti elementi uvjetovali su nastajanje ideje o otvaranju skloništa za zlostavljane žene i djecu s područja Karlovačke županije. Početak rada na pokretanju skloništa sastojao se u pronalaženju prostora koji bi odgovarao svrsi. Nakon trogodišnjeg obilaženja i molbi upućenih lokalnim vlastima, konačno je (važno je spomenuti nakon lokalnih izbora održanih 2001. godine i promjene političkih struktura na vlasti u gradskim uredima) Ženskoj grupi Karlovac «Korak» dodijeljen prostor od 180 četvornih metara za otvaranje tajnog skloništa.
No, kako je to često slučaj s dodjeljivanjem prostora na besplatno korištenje, prostor koji je dobila Ženska grupa bio je zapušten, prazan više od 10 godina i u tehničkom smislu daleko od svrhe kojoj je trebao poslužiti.
Zahvaljujući nekim domaćim i stranim donatorima (primjerice Uredu za udruge Vlade Republike Hrvatske, Otvorenom društvu Hrvatska, itd.), prostor je uređen i prilagođen uvjetima života ženae i djece sa specifičnim problemima i potrebama.
Smještanje prvih žena (koje su do tada bile na listi čekanja za smještaj) započelo je 1. srpnja 2002. godine. Sklonište je prilagođeno potrebama života 10 žena i 20 djece, koji tu mogu boraviti do godinu dana.
Već pri otvorenju pojavio se interes i potreba za smještanje žena ne samo s područja Karlovačke županije, već i iz Sisačko-moslavačke i Primorsko-goranske županije, tako da su ubrzo u sklonište smještene žene i iz udaljenijih dijelova Hrvatske. Ponovno iz toga možemo izvući zaključak kako je u Hrvatskoj velika potreba za otvaranjem skloništa za zlostavljane žene i djecu, potreba koja još uvijek ne nailazi na razumijevanje ni lokalnih ni državnih vlasti.
Uzevši u obzir iskustva do kojih smo došle radom na SOS telefonu, iskustava drugih skloništa i probleme o kojima su govorile žene tražeći pomoć putem SOS telefona, shvatile smo da će sklonište, osim fizičke zaštite koju pruža tajnošću adrese, ženama morati pružiti i druge oblike pomoći.
U skladu s tim dogovoreno je pružanje psihološke pomoći i ženama i djeci. Traume koje su proživjele žene, koje su katkad nasilje trpjele i više od 10 godina zajedničkog života s nasilnikom, ostavile su na njima ozbiljne psihičke probleme, koji se mogu riješiti samo radom sa stručnom osobom, psihologom. Psihički su problemi prisutni i kod djece, bilo da su sama bila žrtve nasilja ili su neizravno traumatizirana boravkom u zajednici obilježenoj nasiljem i svakodnevnim promatranjem nasilničkog ponašanja oca prema majci. Psihička je pomoć zato osigurana i djeci u skloništu.
Igraonica im omogućava boravak u društvu vršnjaka dok su im majke na radnom mjestu ili na radnoj ili psihološkoj terapiji.

Pri razgovoru o vrstama pomoći koje će žene trebati, aktivistice Grupe često su se zadržavale na problemu niske razine samopoštovanja, koja je prisutna kod većine žena žrtava nasilja u obitelji. Uzrok tomu, osim fizičkog i psihičkog nasilja koje trpe, često je i činjenica da su ekonomski ovisne o nasilnom partneru. Teška ekonomska situacija i nezaposlenost (koja je u najvećem broju pogodila upravo žene) kao osnovni problemi hrvatske svakodnevice, ostavili su žene u nezavidnoj ovisnosti o suprugu. Položaj je još teži kada su u pitanju malodobna djeca. Činjenica je da mnoge žene zbog nedostatka novca ostaju u nasilnoj zajednici. Zbog toga je bilo nužno ženama smještenim u sklonište pružiti i mogućnost korištenja aktivnosti koje će pripomoći njihovu osnaživanju. U tom je smislu organizirana radna terapija, aktivnosti koje će ženama omogućiti savladavanje raznih znanja ili vještina te im na taj način povećati mogućnost pronalaženja zaposlenja, eliminirati osjećaj ovisnosti i povećati uvjete za nastavak samostalnog života kada jednom napuste sklonište.

Velik dio pomoći koju pružamo ženama u skloništu pravne je prirode. S obzirom na to da su žene pomoć i smještaj u skloništu zatražile zbog suprugova nasilja, koje su godinama trpjele, logično je da većina njih, nakon što se oporavi fizički, smiri, prilagodi novim uvjetima i razmisli što dalje želi u životu, želi pokrenuti postupak rastave braka. No, prema zakonskim odredbama, u slučaju kada bračni partneri imaju zajedničku maloljetnu djecu, u područnom centru za socijalnu skrb treba pokrenuti postupak posredovanja. Ženama je sve to novost i treba ih upoznati sa svime što moraju poduzeti kako bi uspješno ostvarile prava koja imaju. Važno je napomenuti i da su zlostavljane žene u pojedinim slučajevima, nakon odlaska iz nasilničke zajednice, u opasnosti koja im prijeti od nasilnika, te ne mogu samostalno obavljati sve potrebno pri sudu ili centru za socijalnu skrb. Tu je nužna prisutnost odvjetnice koja može sve to obaviti u ženino ime i zastupati ju pred sudom.

Osim suradnje s predstavnicima lokalnih vlasti koji su odobrili dodjeljivanje prostora Grupi, namijenjenog otvaranju skloništa, moramo naglasiti i odličnu suradnju s djelatnicima Policijske uprave karlovačke. Već prije otvaranja skloništa oni su pokazali interes za rad skloništa, kao i uvjete koji se moraju ostvariti da bi bilo sigurno. U skladu s tim dogovorene su češće policijske ophodnje kroz dio grada u kojem je smješteno sklonište, kako bi se u slučaju da nasilnik ipak sazna gdje se krije njegova supruga i djeca i pokuša ih napasti omogućila hitna intervencija, odvođenje nasilnika i zaštita žena i djece u skloništu. Suradnja s policijom ostvarena je i kroz educiranje, osobito žena u policiji, koje su upoznate s problemom nasilja u obitelji, trauma kroz koje žene prolaze, odnosa koji sa žrtvom djelatnica policije treba ostvariti kako se traume ne bi produbljivale, te pomoć i podršku koju joj treba pružiti.
Djelatnici PU karlovačke upoznati su s aktivnostima Ženske grupe u skloništu, a suradnja se ostvaruje i kroz pozive aktivisticama skloništa da ženi i djeci pronađu siguran smještaj.
Smještanje zlostavljanih žena i djece ostvaruje se i kroz suradnju s Centrom za socijalnu skrb, djelatnice kojeg su također upoznate s postojanjem mogućnosti za pružanje sigurnog mjesta žrtvama obiteljskog nasilja, koje je jedan od najvećih problema s kojima se Centar susreće u svom radu.
Sklonište funkcionira zahvaljujući najvećim dijelom donacijama hrane i higijenskih potrepština, o čemu se brinu aktivistice.