Žene naše regije sa žaljenjem i nevjericom zamjećuju nedostatak zanimanja vlada za usuglašene regionalne pripreme za Pekinšku konferenciju. U globalnom kontekstu, vrlo je važno da žene »zapadnog« svijeta pridonesu tom procesu - to više što UN sve više koriste regionalne cjeline kao medij stvaranja »međunarodnog mnijenja«. Naša iskustva i problemi ne smiju se izgubiti u tome. Globalni dijalog zasnovan na pogledima i stavovima žena ove regije nužan je za dobrobit samih žena i za premošćivanje kulturnih i političkih podjela u svijetu. U tom prostoru leži i mirovni potencijal žena i ženskog pokreta.
Jednako je važno doprijeti i do žena u zemljama tranzicije, pružiti im podršku i suradnju, te i njih i vlade njihovih zemalja uključiti u zajedničke napore. Suradnja među ženama ostvaruje širi cilj jačanja sveevropske i atlantske percepcije identiteta i zajedništva interesa, ohrabruje kontakte, suradnju i integraciju unutar toga područja.
Ujedinjenje snaga u borbi protiv općeg posustajanja političkog zamaha ženskog pokreta životno je važno za žene. Prisutan je strah da smo izgubile osjećaj svrhe, da klizimo unatrag - gubeći i ono što mislimo da smo izborile.
Treba progovoriti i o frustriranosti žena i njihovom međusobnom otuđenju, što ih čini lakim metama za zagovornike regresivnih politika.
Ogorčenost žena pojačava i ravnodušnost vlada na ženska pitanja, očigledna u pripremama za konferenciju naše regije, koja već u pripremama unaprijed osujećuje moguće učinke nevladinih organizacija, vrlo važnih činitelja mobiliziranja i podizanja svijesti o problemima žena.
Bijes mladih žena Zapadne Evrope usmjeren je na fizičko nasilje muškaraca nad ženama, na fokusiranje predodžbe o ženi samo na njezino tijelo, na muška bratstva koja upravljaju društvom, na nemoć da se utječe na strukture koje određuju njihove vlastite sudbine, na činjenicu da žene i dalje nose glavni teret nezaposlenosti i neželjenih posljedica države blagostanja.
Izvor frustracije su i nepostojanje sredstava za provedbu ženske politike, loše zakonodavstvo i loša primjena postojećih zakona, nedostatak statističkih i ostalih vrsta istraživanja, znanja, informacija, državnih mehanizama, novca, ali i političke volje da se to promijeni. Iz zemalja tranzicije čuje se mišljenje da je politika »jednakosti« žigosana kao ostavština bivših režima, a nova utemeljenja za nju još nisu nađena.
Stavovi muškaraca, nedostatak političke volje u javnoj sferi, diskriminacija i zapostavljenost u ekonomskom sektoru, muškarci koji ne mijenjaju kućne navike - žene govore o tim glavnim preprekama za poboljšanje položaja žena, a vlade o njima šute. Žene se nerijetko boje izbaciti svoj bijes jer žena koja prigovara izaziva odbojnost muškaraca, to naime ugrožava njegovu mušku ulogu, to je rukavica bačena u lice muškarcima u sferi rada. Žene nakon svega ostaju iscrpljene svojim dvostrukim i trostrukim radnim teretom.

Strategija
Sudeći po pripremama vlada za regionalnu Platformu djelovanja koja će sadržati probleme s kojima se još uvijek suočavaju žene toga područja, uviđamo da je sve to već bilo rečeno. Žene više ne žele političke manifestacije i deklaracije. Tijekom godina, vlade su prihvatile obveze što proizlaze iz bezbrojnih rezolucija, zakonski obvezujućih konvencija i planova akcija koji pokrivaju sva zamisliva ženska pitanja. Ciljevi su već formulirani, ideali i načela istaknuti - uviđamo međutim da nedostaje politička volja da se oni ostvare.
Hoće li ovaj put biti drukčije? Postoji li strategija koja može osigurati vlastitu implementaciju?
Jedan mogući put za to jest stvoriti mehanizme koji će živjeti vlastitim životom i djelovati na svoj način, neovisno o pojedinoj ili trenutačnoj akciji vlade:

• Zakonodavstvo s ugrađenim mehanizmom provedbe i kontrole. To temeljno pitanje ovdje ne spominjemo opširnije jer je već široko obuhvaćeno svim preporukama UN-a.
• Strukture i smjernice za djelovanje međuvladinih organizacija.
• Regionalni mehanizmi praćenja i nadzora.
• »Politički pritisak« upućenih žena kojim će se pokrenuti i organizirati stalan pritisak, odnosno poluge utjecaja na političku volju u pojedinoj zemlji.

Uklapanje ženske dimenzije u sva tijela regionalne suradnje
Vrlo važan korak je uklapanje ženskih pitanja u sve aktivnosti svih tijela regionalne suradnje.
Vlade bi trebale usvojiti aktivnu politiku u regionalnim organizacijama i ustanovama, i u njoj ustrajati, kako bi osigurale uklapanje ženske dimenzije u sve svoje aktivnosti. To je važno za sve, a posebno za zemlje u tranziciji, odnosno, žensku je dimenziju potrebno uklopiti naročito u programe pomoći i suradnje s tim zemljama.
Isto načelo valja primijeniti u bilateralnim odnosima između tih zemalja gdje danas postoji širok raspon projekata suradnje i pomoći u izgradnji demokracije i tržišne ekonomije.
Najvažnije organizacije koje na tome rade su: UN/ECE (Ekonomska komisija UN za Evropu), Evropski savjet, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska unija, te regionalni odjeli agencija UN poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Međunarodne organizacije rada (ILO) i sličnih. Postoje i druga tijela s ograničenijim članstvom i/ili specijaliziranijim mandatima.
Neki napori već su urodili plodom, naročito u organizacijama poput Evropskog savjeta i Evropske unije, dojmljivi raspon nevladinih organizacija da i ne spominjemo. Čak i ondje gdje se može činiti da je svrha organizacije neutralna s obzirom na rod/spol, svakako se mora isticati važnost regrutiranja žena i njihovog uključenja u rad tih tijela.
Veliku korist za daljni razvoj evropske ženske politike moglo bi imati temeljito ispitivanje onoga što se doista radi u raznim organizacijama, njihovih uspjeha i neuspjeha, te načina kako što aktivnije uklopiti žensku politiku u njih.
Uspjeh u implementiranju ženske politike ovisi o spremnosti i političkoj volji pojedine zemlje, o njezinoj pažnji i prioritetnom tretmanu potrebe da se u formuliranju politike pojedinih ustanova uzimaju u obzir i ženska pitanja, te o sustavnom praćenju provedbe takve politike.
Što mora biti ostvareno:

• Ugrađivanje ženske dimenzije u ukupnu aktivnost, te u pojedinačne projekte.
• Projekti i ulaganja u sektore gdje su žene glavne sudionice i korisnice.
• Stvaranje specifičnih ženskih projekata.
• Podrška ženskim organizacijama kao dio izgradnje i održavanja zdrave demokracije, te mobiliziranje potencijala žena u zajednici.

Kako bi se to ostvarilo, valja činiti sljedeće:

• Na regionalnoj razini, žensku perspektivu uklapati u mandate i ciljeve pojedinih ustanova, zajedno s osnovnim smjernicama i načinima praćenja, kako cjelovitih aktivnosti tako i pojedinih projekata.
• Ženska dimenzija mora se aktivno prepoznavati i u svim tekućim temama i radu.
• Sve organizacije/ustanove mogle bi postaviti koordinatora za žene.
• Regionalne organizacije trebale bi se aktivnije pridržavati politike regrutiranja žena među svoje namještenike.
• Na razini pojedine države, žene i ženske organizacije trebale bi sudjelovati u svim vidovima njezine regionalne suradnje.
• Žene moraju biti zastupljene na vodećim položajima u državnim delegacijama.
• Stručna tijela za ženska pitanja (unutar vladinih mehanizama, ministarstva, uredi za žene) morala bi analizirati sve programe, dokumente i sl. regionalnih organizacija.
• Žene i njihovi interesi trebali bi biti zastupljeni na svim razinama oblikovanja državne politike, te ući u regionalne organizacije i ustanove.

Regionalni mehanizmi praćenja
Uspjeh regionalne Platforme djelovanja ovisi o regionalnom praćenju i nadzoru provedbe. Žalosno je da naša regija nema regionalnu organizaciju koja bi bila žarišna točka praćenja provedbe aktivnosti na ženskim pitanjima.
Pokrenuto je i šire pitanje o potrebi promjene strukture naše regije i Komisije UN koja je koordinira, ako UN i dalje namjerava međunarodnu suradnju graditi kroz regionalne module. Ovo se naročito tiče socijalne dimenzije, u tom području naime ne postoji nikakva regionalna organizacija. Ovo pitanje zaslužuje posebnu pozornost u svjetlu današnjeg ustroja Evrope.

Podrška i međusobna suradnja nevladinih organizacija, te vanjska podrška
Žene znaju da je organizacija samo sredstvo da njihova stvar stekne moć i da se ženski potencijal mobilizira na važnim društvenim pitanjima.
Nevladine organizacije (NGO) nužne su sastavnice svake pluralističke demokracije. One su nužne i za osiguranje suradnje između žena unutar pojedine zemlje i između raznih zemalja. Ta suradnja tijekom godina sve više se širi, s razvojem elektronske pošte stvaraju se sve veće mreže organizacija, što olakšava stvaranje velikih koalicija primjerice u području zdravstva i ljudskih prava.
Potrebna je hitna podrška ženskim organizacijama, naročito u zemljama tranzicije. Žene tih zemalja suočavaju se s mnogim problemima: raspadom starih organizacija, nepostojanjem veza sa Zapadnom Evropom, nepostojanjem tradicije neovisnih nevladinih organizacija, nepoznavanjem jezika, nedostatkom novca ili informacija za sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima. Najpotrebnije je organizirati prijenos i razmjenu znanja i informacija, te osigurati pomoć u osposobljavanju za izgradnju i vođenje nevladinih organizacija: kako ih osnovati, kako ih organizirati, kakva su »pravila igre«, načela i problemi, koja su tehnička znanja i vještine potrebne.
Osposobljavanje treba organizirati po sljedećim temama:

• organizacija, upravljanje, vodstvo
• procesi odlučivanja
• lokalni propisi i procedure
• knjigovodstvo i financijska strategija
• strategije prikupljanja sredstava
• planiranje projekata i provedba
• strani jezici.

Takvim osposobljavanjem nevladine organizacije moraju spoznati u kakvom odnosu stoje spram države, moraju razumjeti važnost zakonodavstva za njihov status. Korisno bi bilo provesti usporednu analizu zakona koji reguliraju status nevladinih organizacija u različitim zemljama.
Nevladine ženske organizacije moraju naučiti i kako da surađuju unutar svoje zemlje, kako da se međusobno upoznaju i informiraju, koja sredstva kontaktiranja su najprimjerenija, kako se grade koalicije i zajedničke akcije, kako se nalazi zajednička žarišna točka. Valja porazmisliti o korisnosti uspostavljanja službenog državnog mehanizma, svojevrsnog savjeta za ženska pitanja (ili jednakost žena), odnosno o kišobran-organizaciji koja bi se bavila ovim aktivnostima.
Međudržavna suradnja jednako je poželjna, i to radi:

• razmjene iskustava i znanja;
• organiziranja zajedničkih akcija ciljanih na javno mnijenje, medije i sl., te na regionalnu i međunarodnu vladinu suradnju i ustanove;
• osiguranja pomoći u organizacijskom razvoju, ali i operativnim aktivnostima, s naglaskom na korisne informacije i znanja;
• uklapanja nevladinih ženskih organizacija u zemljama tranzicije u međunarodne ženske mreže Istok-Istok i Istok-Zapad;
• olakšavanja njihovog, zbog nedostatka novca gotovo nemogućeg sudjelovanja u međunarodnim aktivnostima.

Odakle početi? Što mogu učiniti Međunarodne ženske organizacije (International women's organizations - WINGO), koja je njihova uloga i odgovornost u svemu tome? Mogu li one organizirati obrasce projekata suradnje? Treba li podršku i kontakte NGO-ima omogućavati putem službenih bilateralnih i multilateralnih odnosa, neformalnih mreža (grapewine), ili pak državnih mehanizama?
Kako naše vlade, regionalne vladine i nevladine organizacije i fondovi mogu pomoći u tom procesu, a ne zadirući u nezavisnost NGO-a? Trebalo bi izvidjeti postoje li ili mogu li se uspostaviti državna i regionalna tijela za moralnu i materijalnu pomoć.

Opći problemi žena

Ženama iz svih dijelova svijeta danas je zajednička diskriminiranost samo zbog toga što su žene, što je i najšire i najuniverzalnije kršenje ljudskih prava. Trideset godina poslije nastanka »novog feminizma« sve se češće pitamo kamo idemo. Gubimo li ono što smo mislile da smo izborile? Idemo li naprijed ili natrag - i kakvom se to mjerom mjeri? Kako nove spoznaje o razlikama među spolovima utječu na naše nazore? Kakve su posljedice ekonomske krize i političkog razvoja? Žene natrag u kuhinju, a muškarci da i dalje budu kućni zabušanti?
Što se događa sa stavovima spram žena? Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, nasilje prema ženama, incest, silovanje, prostitucija, pornografija - sve se to može sagledati kao prepreka na putu prema cilju - zajedništvu ravnopravnih muškaraca i žena. Dok se to ne ostvari, i dalje ćemo se rvati s dvostrukim moralnim standardima.
Vrlo su česte žalbe na opće zanemarivanje ženskih pitanja i žena u medijima, koji žene naprotiv portretiraju u njihovim tradicijskim spolnim ulogama i podupiru komercijalizaciju žene kao seksualnog objekta.

Moć ženama
»Moć ženama« najzad postaje zajednički zahtjev. Zastupljenost i politička težina ključne su riječi, bilo na međunarodnoj, državnoj ili lokalnoj političkoj razini, bila riječ o ustanovama najviše razine i strukturama stvarne moći ili o političkim strankama, upravljačkim tijelima, sindikatima ili nevladinim organizacijama. Žene ispadaju iz trke - neke zbog uzdržanosti, neke zbog trostrukog radnog tereta, no i prepreke na putu do položaja moći nevjerojatno su velike. Što želimo da se učini kako bi se osigurala »ženska moć« i za što je želimo upotrijebiti?

Ekonomski život
Najučestaliji problemi su diskriminacija, relativno siromaštvo, nezaposlenost, čak i žena s višim obrazovanjem, nejednake plaće na svim razinama, marginalizacija, povećani pritisak na zaposlene žene. (»Feminizacija siromaštva« izraz je koji može navesti na krivi put jer stvara dojam da žene ranije nisu bile na dnu.)
Ne manje važni problemi uzrokovani su »sukobom« roditeljstva i zaposlenosti, te ekonomskim posljedicama toga sukoba po žene. Dvostruki radni teret, nesudjelovanje muškaraca u kućnom poslu, problem reintegracije u radnu snagu nakon majčinstva, pitanje roditeljskog dopusta, plaćanja za brigu o djeci, mirovinska prava, dječji vrtići, rad s djelomičnim radnim vremenom, zaštita trudnica - sve je i dalje neriješeno. Pitanje ekonomske vrijednosti neplaćenog ženskog rada na dnu je političkog interesa i u zemljama koje bi mogle podnijeti više cijene skrbi za dom i djecu. Rastuća nezaposlenost također ulazi u taj krug problema. A glavni kamen spoticanja stavovi su muškaraca koji se nikad nisu doista vratili u kuću. Mogu li se oni promijeniti? Da li smo prevarene - ili smo se same prevarile - kad je zakonodavstvo odgovorilo na naše zahtjeve za jednakost u radnoj sferi i preteklo zbilju, ostavivši žene još u gorem položaju? Bilo bi vrijedno pobliže ispitati razna društvena i ekonomska rješenja i njihove posljedice na položaj žena - kakvi su nam zakoni o braku, socijalna sigurnost, porezni sustav, mirovinska prava itd.
Pozitivna akcija da se ti problemi riješe trebala bi ići za ostvarenjem pristupa ženama svim vrstama kreditiranja, specijalnim programima za strukovno obrazovanje i usavršavanje, za prekvalificiranje i povratak u rad, za učenje jezika, vodstvo, poduzetništvo, ekonomiku i upravljanje. Valja stvarati projekte ulaganja u industriju za žene, u razvijanje kućne radinosti, novac iz strukturnih fondova (Evropska unija) preusmjeravati u sektore i područja gdje i žene mogu iz njih ubirati korist.

Jednaka ženska ljudska prava

Rat u Bosni i Konferencija UN o ljudskim pravima u Beču 1993. godine izoštrile su i nazor samih žena o ženskim ljudskim pravima, posebice glede integriteta tijela žene, obrazovanja o ženskim ljudskim pravima, te inzistiranja na ženskim pravima kao nedjeljivom dijelu univerzalnog režima ljudskih prava.
Opći je stav da se vlade nemarno odnose prema primjeni i provedbi Konvencije o eliminiranju diskriminacije žena. Žene koje znaju zahtijevaju da se i ostalim ženama dade znanje o njihovim međunarodnim pravima, da ih se »pravno opismeni«, traže da vlade Konvenciju prihvate u cijelosti, bez zadrški, te da se njezin integralni tekst prevede i što šire distribuira.
Spominjemo i područja gdje jednakost prava i položaja još uvijek zaostaje za drugim vidovima jednakosti unutar obitelji, uključujući roditeljska prava (razvod, ime, državljanstvo), jednake plaće, jednako pravo na sva zanimanja, uključujući oružane snage i policiju, prava azila za proganjane žene, izbjeglice i iseljenice, prava starih (među najstarijima većinu čine žene), trgovanje ženama i nasilje nad njima, pomoć žrtvama putem kriznih centara, pravnog savjetništva, sudskog gonjenja, pravosudnog sustava i promjene odnosa policije.
Pitanja zaposlenosti i jednakih prava na zdravstvenu skrb, te opća zaštita od diskriminacije također je sadržano u problemu jednakopravnosti. I ovdje su u središtu pažnje uloga i stavovi muškaraca.

Zdravstvo i socijalni problemi

Žene sve glasnije izriču žalbe o stanju i učinjenom glede problema zdravstvene skrbi za žene. Najčešće se ističu pitanja:

• resursa za istraživanje zdravlja žena;
• pažnje koja se posvećuje ženskim oboljenjima;
• jednakog prava na liječenje, medicinsko i društveno;
• populacijske politike, reprodukcijskih prava, pobačaja;
• higijene, pušenja, droge;
• zdravlja trudnica;
• dojenja;
• »tradicijskih praksa«.

Društveni problemi članova obitelji koji proizlaze iz ovih pitanja još uvijek ugrožavaju obiteljski život.

Kultura
Kulturni aspekti ženskog pitanja posebice su relevantni s obzirom na UNESCO-vu Dekadu kulturnog razvoja.
Uloga žena u razvoju kulturnog života nacija mora se učiniti vidljivom, izrazima »ženske kulture« valjalo bi dati njihovu pravu vrijednost i status, treba naglašavati mogućnosti žena kao kreativnih umjetnica i »kulturnih radnica«, kulturnih komunikatorica, intelektualki i znanstvenica.
Napori da se nacionalni razvoj potiče u skladu s nacionalnim kulturnim životom i kulturnim identitetom, moraju posvetiti primjerenu pažnju položaju, doprinosu i interesima žena. S tim u vezi, međutim, nužno je prepoznati elemente koji u kulturnom obrascu uvjetuju položaj žene - razaznati one koje bi valjalo štititi, te one koje bi trebalo mijenjati. Kulturni uvjeti mogu biti preprekom za poboljšanje položaja žena jer su promjene uloge žene usko povezane s promjenama sveukupnog kulturnog obrasca pojedinog društva.

Upozorava se na pitanja:

• degradacije okoliša i održivog razvoja;
• ekonomije, razvoja i borbe protiv siromaštva;
• preobrazbe bivših totalitarnih država i izgradnje demokracije;
• uloge žena u ključnim pitanjima rasizma, etničkog duha i ekstremnog nacionalizma.

Jednako je važna uključenost žena u ozbiljna pitanja potaknuta u UN o »starosjedilačkim« narodima, obitelji, migracijama i problemima izbjeglica, populacijskim pitanjima, konsenzusu o socijalnoj politici itd.

Mir i nacionalna sigurnost
Kutovi gledanja na ulogu žena u miru i nacionalnoj sigurnosti mijenjaju se ovisno o tekućim prioritetima. Stavovi o tom pitanju variraju u širokom rasponu: od nazora o posebnim ogdovornostima i sposobnostima žena da rade za toleranciju, mirno rješavanje sukoba i razoružanje do zalaganja za sudjelovanje žena u nacionalnim i međunarodnim procesima odlučivanja, od gledanja na žene kao žrtve do isticanja doprinosa žena pripremljenosti države za nepogode, izvanredna stanja, ratove i okupacije, od zalaganja za sudjelovanje žena u nacionalnim snagama obrane i oslobodilačkim snagama (gdje se uloga žena sustavno zaboravlja) do naglašavanja potrebe doprinosa žena djelovanju mirovnih i raznih vrsta interventnih snaga UN-a, što ovisi o stupnju njihove integriranosti u snage nacionalne obrane.