Na pragu 21. stoljeća, svijest o samosvojnim problemima i pravima žena prerasla je granice ženskog pokreta, ženskim pitanjem i nalaženjem odgovora na nj ne bave se više samo neformalne organizacije i interesne grupacije žena izvan oficijelnih društvenih i političkih mehanizama. Dvadeset je godina prošlo od prve svjetske konferencije Ujedinjenih nacija o ženama. Četvrta konferencija u Pekingu 1995.godine nastojat će odgovoriti na pitanja što se u međuvremenu promijenilo, a što nije, što još treba učiniti i kako.

Trenutak je, čini se, dobro odabran. Valja dobro odmjeriti o kakvom se napretku i kako može govoriti danas, u svijetu razdiranom ratovima, sukobima, nedoumicama, globalnim i lokalnim društvenim i ekonomskim krizama. Umjesto pitanja koliko smo napredovale, napredujemo li potrebnom i očekivanom brzinom, možda se treba upitati napredujemo li uopće? Nismo li svjedoci sveopće regresije, pa i nazadovanja u odnosu na već ranije ostvarenu razinu odnošenja prema problemima žena, a kamoli prema njihovu rješavanju.

Dakako, zahvaljujući formalnom i neformalnom pritisku na svim razinama, ali i općem civilizacijskom napretku, položaj žena donekle se promijenio, barem se za same žene više ne postavlja pitanje prava na vlastiti glas. No da li nas tko sluša, ne govorimo li samo sebi samima?

Unatoč tome što je tvrdnja da je svako (ne samo materijalno) ulaganje u žene ulaganje u cijelo društvo danas postala takoreći neupitnom istinom, žene su i dalje suočene s diskriminacijom u društvenoj, političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sferi. Štoviše, kao da posustaje izvorni zamah ženskog pokreta u cijelom svijetu. Ulazeći u programe struktura društvene i političke moći u sve većem broju zemalja, žensko pitanje kao da gubi oštricu, pretočene u dnevni politički diskurs, ženske teme kao da se rastaču u deklaracijama, a akcija opterećuje inercijom polit-birokratske mašinerije. Usisan u politiku i njezin jezik, ženski glas kao da se sve slabije čuje. Kao da je vlast upravo u usvajanju načela i ciljeva ženskog pokreta, češće na načelnoj nego na djelatnoj razini, našla prikladno sredstvo da žene pacificira, ako ne i da njima manipulira. Gdjekad ne postoji niti deklarativan angažman, gdjekad metode nisu niti suptilne. Povratkom retrogradnih ideologija i društvene prakse u mnogim zemljama, pa i našoj, globalnom ekonomskom i duhovnom recesijom, žene se ponovno suočavaju s problemima za koje su vjerovale da su ih riješile.

O globalnoj oseci govori i suha statistika. Primjerice, danas su samo 7 od 184 ambasadora u UN žene, žene stoje na čelu samo četiriju od 32 agencije i programa UN. Godine 1993., samo u šest zemalja svijeta žene su bile predsjednice vlada, a s 12% u 1989. godini, prosječni udio žena u parlamentima u svijetu pao je na 10%. Brojke su svjedočanstvo općeg trenda. Žene još uvijek nemaju autoritet i pravo mjesto u strukturama moći i odlučivanja, te upravo zbog toga niti sredstva da takvo stanje prevladaju. U onom što obično nazivamo nerazvijenim dijelom svijeta, nepismene su tri četvrtine žena preko 25 godina, žene čine dvije trećine ukupnog broja nepismenih u svijetu. Žene još uvijek za iste poslove primaju prosječno 30 do 40% niže plaće nego muškarci, a najveći dio dnevnog ženskog rada i dalje je neplaćen, kućni rad niti se ne bilježi kao društveno-ekonomska kategorija. Svake godine, uglavnom u zemljama u razvoju, trudnoća još uvijek znači smrt za pola milijuna žena. Gotovo trećina njih (30%) mlađe su od 20 godina.

Sudeći po zamijećenim kretanjima, niti našim hrvatskim brojkama, da ih i imamo, ne bismo se mogle ponositi. Raspad obitelji uzrokovan ratovima, ekonomskim nepogodama i povećanom stopom razvoda, dovodi do bujanja broja domaćinstava i obitelji za koje brine samo žena, koja najčešće ostaje bez ikakve financijske potpore od oca djece. Žene i djeca svugdje su najsiromašniji među siromašnima.

U mnogim dijelovima Azije i Pacifika, slabija prehrana i nedostatna zdravstvena skrb za žensku djecu, spregnuta sa smrtnošću majki, uzrokuje brojno prevladavanje muškaraca. Na drugoj strani svijeta, onog razvijenog, demografski trendovi urađaju većim udjelom žena u stanovništvu, posebice u najstarijim kategorijama.

U cijelom svijetu, u manje ili više neprikrivenim oblicima, diskriminacija prati žene od djetinstva do smrti, u mnogim kulturama nastupa već samim rođenjem. Razni vidovi nasilja prema ženama uporno opstaju, nerijetko kao normalna »kulturna« praksa. Na mnogim mjestima, nasilje prema ženama još nije doseglo razinu prepoznavanja i formulacije problema.

Odgovora na sva ova pitanja i rješenja svih ovih problema naravno nema bez sadržajnog i ravnopravnog partnerstva žena i muškaraca. Trebat će još mnogo vremena i truda kako bi se iskorijenili stereotipi u mišljenju, osvijestili problemi, poboljšali uvjeti života žena širom svijeta, promicala i izborila njihova prava kao opća ljudska, ali i samosvojna ženska ljudska prava.

4. svjetska konferencija o ženama u rujnu 1995. godine u Pekingu, prvenstveno za vlade država članica UN, ali nevladine organizacije i sve vrste skupnih i pojedinačnih građanskih inicijativa, za sve ono što se naziva ženskim pokretom, imala bi biti prilikom da se svijet podsjeti da žensko pitanje još uvijek postoji, da obnovi svoju spremnost da usuglašeno radi na ostvarenju gesla konferencije: »Akcija za jednakost, razvoj i mir«.

Ujedinjene nacije dosad su organizirale tri svjetske konferencije o ženama. Prva je održana u Međunarodnoj godini žena u Mexico Cityju 1975., gdje je usvojen plan aktivnosti koji je urodio time da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila Dekadu žene, te osnivanjem posebnih agencija UN koje se bave položajem žena, primjer kojih počinje pratiti sve veći broj zemalja. Godine 1979., Generalna skupština UN usvojila je i Konvenciju o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena, koju su potpisale 133 zemlje. Odbor neovisnih stručnjaka prati provedbu i poštovanje Konvencije, razmatra podnesene izvještaje i vladama zemalja potpisnica daje preporuke kako da unaprijede svoj rad. Te aktivnosti mjerilo su spremnosti vlada da pridonesu pozitivnim promjenama.

Na drugoj Konferenciji, održanoj u Kopenhagenu 1980. godine, usvojen je program aktivnosti za drugu polovinu Dekade žena, s naglaskom na obrazovanju, zapošljavanju i zdravlju. Treća svjetska konferencija održana je u Nairobiju u Keniji, 1985. godine. Tada usvojena Strategija za budućnost za unapređenje položaja žena do godine 2000. dala je okosnice aktivnosti na državnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, s naglaskom na pravednoj raspodjeli društvene moći na žene i muškarce, te na ženskim ljudskim pravima. Prva etapa ostvarenja ciljeva Strategije zaključena je 1990. godine, kada su UN ocijenile da svijest i osjetljivost na probleme žena rastu, ali da provedba zaostaje. Istom je prilikom u službene dokumente UN prvi put kao prioritet uvršteno pitanje nasilja prema ženama (uključujući i seksualno uznemiravanje), na što se 1993. nadovezala Deklaracija Generalne skupštine UN o eliminiranju nasilja prema ženama. Mjesto je u Deklaraciji napokon dobio i AIDS i njegove posljedice po žene.

Kako je rečeno, opći je cilj Konferencije ocijeniti koliko se odmaklo u ostvarenju Strategije usvojene 1985. u Nairobiju, te razraditi plan njezine provedbe do 2000. godine.

Sažeto i birokratski rečeno, u središtu će pažnje biti politički, društveni, ekonomski i kulturni činitelji koji su još uvijek prepreka ravnopravnom udjelu muškaraca i žena u moći. Trenutak je dakle da se »proces promjene konsolidira«, kako se kaže u pripremnim dokumentima, da se danas najprisutnijem problemu svijeta, pitanju razvoja, pristupi s gledišta roda.

Glavni posao u pripremama za Peking izrada je Nacrta Platforme akcije koja će biti završni dokument Konferencije. Prvi predložak raspravljen je u ožujku 1994. u New Yorku, na sastanku Komisije za status žena (Commission on the Status of Women, CSW), stalnog tijela UN-a za koordiniranje i praćenje svih aktivnosti koje se tiču žena, a koje za ovu priliku funkcionira kao odbor za pripremu dokumenata Pekinške konferencije i brine za organizaciju »službenog« dijela programa u kojem sudjeluju delegacije vlada zemalja članica. Usporedno s tim sastankom, održane su i konzultacije ženskih nevladinih organizacija zainteresiranih za sudjelovanje, a koje su također dobile priliku da raspravljaju o Nacrtu Platforme. Premda je opći sud da je Nacrt uglavnom dobar, to i ne znači mnogo jer uvijek je lakše identificirati probleme i koncipirati strategije, a mnogo teže provesti ih kroz stavove, programe i aktivnosti državnih i međunarodnih političkih mehanizama. Premda postoji bojazan da će se u Pekingu ponavljati stvari koje se govore već godinama, Konferencija, unaprijed svjesna posustajanja procesa, i tim će ponavljanjima nastojati oživjeti zamah ženskog pokreta i njegove sadržaje, prvenstveno unutar sustava UN.

Kako sada izgleda, Nacrt Platforme koji je izradila CSW usredotočen je dakle na stara-nova ključna pitanja, na uvijek kritična područja. U Platformi predloženi strategijski ciljevi i akcije bit će preporuka za rad vladama, međunarodnoj zajednici, nevladinim organizacijama, privatnom sektoru i pojedincima. Posebno su istaknuti problemi siromaštva, neravnopravnosti u obrazovanju, nedovoljne zdravstvene skrbi i zaposlenosti, premalog udjela žena u ekonomskoj sferi, u zaštiti i očuvanju okoline, u strukturama moći i odlučivanju. Upozorava se i na još uvijek neprimjerenu sliku o ženama u medijima, a posebno na ženska ljudska prava i nasilje prema ženama.

Ti opći problemi u Nacrtu su Platforme organizirani u četiri glavna područja djelovanja:

• Jačanje činitelja koji omogućuju i promiču potpuno sudjelovanje žena u strukturama moći i mehanizmima odlučivanja na svim razinama; obrazovanje žena za odlučivanje; osiguravanje jednakih uvjeta za rad u javnim službama; poduzimanje pozitivnih mjera kako bi se žene što brže uvelo u sve procese odlučivanja; stvaranje okoline koja će pogodovati participaciji; bolje informiranje kako bi se stvorila podrška javnog mnijenja sudjelovanju žena u odlučivanju.
• Provedba postojećih i stvaranje novih međunarodnih i državnih normi i standarda kojima će se promicati, štititi i svim ženama osiguravati potpuno i jednako uživanje ljudskih prava.
• Promicanje ekonomske samostalnosti žena, što pretpostavlja ravnopravan pristup žena svim ekonomskim resursima - zemlji, kapitalu i tehnologiji - kao i nadzor nad njima.
• Eliminiranje činitelja koji pospješuju siromašenje žena i onemogućuju im da prevladaju okolnosti zbog kojih se takvo stanje održava.

Pripreme za 4. svjetsku konferenciju o ženama, kako vidimo, u punom su jeku. Odvijaju se na razini UN, te regionalnoj i nacionalnoj razini. Unutar aparata UN, uz spomenutu Komisiju (CSW), pripremama za Peking bavi se i Odjel za unapređenje položaja žena. Komisija je zadužena za formuliranje globalne politike i preporuka. Izravno u funkciji priprema za Peking, već je održala dvije sjednice i mnoge radne sastanke. Treći i posljednji pripremni sastanak održat će se od 15. ožujka do 7. travnja 1995. u New Yorku.

Kako bi se razumio mehanizam sudjelovanja na 4. konferenciji o ženama u Pekingu 1995., valja znati da postoje dva usporedna i međusobno povezana programa i pripremna procesa. Jedan je službeni program, odnosno međuvladina Konferencija UN i pripreme za nju, što podrazumijeva pripremne sastanke CSW-a i regionalne sastanke na kojima sudjeluju delegacije vlada zemalja članica. Drugi su program, odnosno proces, aktivnosti nevladinih organizacija, NGO-a. Pristup tim aktivnostima otvoren je svima koji se bave položajem i problemima žena.

Pekinška konferencija bit će dakako zaključak procesa koji je otpočeo pripremama u svim zemljama članicama UN-a. CSW inzistira na važnosti pripreme svake zemlje za Peking, te je i predložila osnovne smjernice za pripremu nacionalnih izvještaja koji će biti podneseni Konferenciji. U Hrvatskoj je za to zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova. Svaka država (vlada, ministarstva i ostala državna tijela i organi, stručne ustanove, u suradnji s nevladinim organizacijama, naravno ako im se obrate) ima dakle priliku da sabere sve spoznaje o položaju žena u svojoj zemlji, ocijeni svoj dosadašnji rad, te naznači prioritete i odrednice svojeg budućeg djelovanja.

Svaka članica UN zamoljena je da pripremi izvještaj o napretku ostvarenom u unapređenju položaja žena u svojoj zemlji. Izvještaji moraju sadržati (1.) pregled i procjenu postignuća i stanja na nacionalnoj razini, (2.) pregled primljene međunarodne potpore, putem tehničke suradnje i pomoći ili na druge načine, te (3.) nacrt dugoročnih i kratkoročnih strategijskih ciljeva. Svaka zemlja je zamoljena i da imenuje osobu s kojom će CSW za ove svrhe kontaktirati i surađivati. U našem je Ministarstvu vanjskih poslova zasad osoba zadužena za pripreme za Peking gđa Musulin. CSW je također inzistirala da se iskoriste sve mogućnosti NGO-a u pripremi tih izvještaja.

Nacionalni izvještaji vrlo su važni za oblikovanje buduće nacionalne i regionalne aktivnosti. Vlade pojedinih zemalja proslijedit će svoje izvještaje ne samo u UN, odnosno CSW, nego i svojim regionalnim strukturama kako bi utjecale na njihove programe i planove. Nacionalni izvještaji poslužit će za izradu konačne verzije Platforme za akciju, globalnog dokumenta koji će usvojiti Pekinška konferencija.

Mogući obrazac metode za izradu nacionalnog izvještaja daju nam evropske zemlje. U mnogima od njih osnovani su nacionalni odbori za pripremu za Peking. Neki od njih izdaju biltene u kojima se objavljuju okosnice budućeg izvještaja i napredovanje rada. Vladina dužnosnica zadužena je za koordinaciju ministarstava i vladinih tijela na izradi izvještaja. Nacionalni odbor sastoji se od relevantnih vladinih službenica, predstavnica/ka raznih organizacija i ustanova, nevladinih organizacija, medija itd. Odbor se može poslužiti i anketama kako bi ispitao žensko mnijenje, obraćajući se bilo javnosti bilo ženskim organizacijama. Za pojedine teme, primjerice žene u javnom životu, u ekonomiji, žene i razvoj, nasilje itd. mogu se osnivati posebne radne/stručne grupe.

Koliko znamo, u nas nacionalni odbor nije osnovan. Pripreme su u tijeku, tako glasi informacija iz Ministarstva vanjskih poslova, no tek su u početnoj fazi. Ne čekajte da Ministarstvo pozove vas na suradnju, ponudite mu same svoju pomoć.

Kako utjecati utjecati na službeni program Pekinške konferencije?

Postoji nekoliko načina:

• Možete pisati, što je prije moguće, ECE-i i CSW-i i predočiti svoje stavove prema predviđenom programu Konferencije, spram toga kako bi trebali izgledati njezini dokumenti, a posebno Platforma za akciju koja je još u fazi izrade nacrta.
• Možete se obratiti tijelu / osobi u hrvatskoj vladi koja vodi pripreme za Pekinšku konferenciju ili onima koji se u ministarstvima bave ženskim pitanjima, i boriti se da vaši stavovi uđu u njihove programe.
• Organizacije koje su članice međunarodnih organizacija sa savjetodavnim statusom u UN mogu djelovati kroz te organizacije. Organizacije mogu pripremati i izjave i nastojati ih odašiljati svim dostupnim komunikacijskim kanalima.
• Sve NGO-e mogu surađivati na svim pripremnim skupovima na kojima se zateku, kako bi se lobiranjem izborile za svoje stavove. Takve akcije neki put uspijevaju, ali nisu ni izdaleka tako djelotvorne kao nastojanje da se na proces utječe ranije.

Pristup NGO-a međuvladinim pripremnim sastancima ograničen je na zainteresirane NGO-e koje dobiju »akreditaciju«. NGO-e koje posjeduju Kategoriju I, II ili Roster Status pri ECOSOCU i koje žele sudjelovati na pripremnim sastancima bit će automatski akreditirane. NGO-e koje nemaju konzultacijski status i koje žele sudjelovati naladinoj konferenciji moraju zatražiti akreditaciju. Regionalna akreditacija (za Bečku konferenciju) ne važi za svjetsku konferenciju (Peking).

NGO-e koje su članice međunarodne organizacije koja ima savjetodavni (konzultacijski) status pri UN-u mogu od te organizacije zatražiti da se njihove predstavnice akreditiraju kao članice njihove promatračke delegacije. NGO-e sa savjetodavnim statusom pristup dobivaju automatski.

NGO-e koje nemaju savjetodavni status, mogu uputiti zahtjev za akreditaciju Tajništvu Konferencije (vidi adresu dolje), koje će na osnovi podataka o organizaciji preporučiti Komisiji za položaj žena (CSW) da se (ne) odobri sudjelovanje. Zahtjev mora sadržati podatke o ciljevima organizacije, programima i aktivnostima relevantnim za konferenciju i zemlju/zemlje na koju se aktivnosti odnose, primjerak godišnjeg izvještaja (uključujući i financijski izvještaj), popis osoba (upravnog tijela) koje vode organizaciju s podacima o državljanstvu, opis i broj članstva.

S prijavama je najbolje početi odmah jer je rok za podnošenje zahtjeva za akreditacije 1. siječanj 1995. Za sva pravila procedure i obrazac za prijavu najbolje se obratiti na adresu:

NGO Accreditation / 4th World Conference on Women, 2 UN Plaza, Room 1204, New York 10017, tel. +1 212 963.31.04. Fax. +1 212 963.34.63.

Za dokumente o pripremama za Peking možete se obratiti kako slijedi:

• Dokumente Ujedinjenih nacija i organizacija kojih je naša zemlja član, trebali biste moći dobiti od naše vlade, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova moralo bi biti kadro izaći nam u susret.
• Ako ništa od toga ne uspije, obratite se našoj Radnoj grupi za pripreme za Pekinšku konferenciju (Rachel Wareham, Centar za žene žrtve rata, Đorđićeva 6, 41000 Zagreb. Tel: +385 41 434189. Fax: 433416.) i organizaciji za ženska ljudska prava B.a.B.e. koja posjeduje najpotpuniju zbirku dosad usvojenih dokumenata UN o ženama (deklaracije, konvencije). Mnoge evropske mreže, Radna grupa Evropske ekonomske komisije za nevladine organizacije, Služba za vezu među NGO-ima UN (vidi adresu) u Ženevi, te razne organizacije zdušno rade na uspostavljanju kontaktne mreže za cijelu Evropu. To znači da ćete, ako se nalazite u adresaru primjerice Oslo Centra (vidi okvir), vjerojatno ući i u adresare nekih od ovdje spomenutih mreža.
• Uz dokumente pripremnih skupova u funkciji Pekinga, te nacrta Platforme za akciju, opći dokumenti UN korisni ne samo za ovu priliku, nego i za ukupne aktivnosti ženskih organizacija su:
• Drugi izvještaj generalnog sekretara UN o provođenju Strategije za budućnost iz Nairobija (Report by the Secretary-General on the second review and appraisal of the implementation of Forward-looking Strategies),
• Svjetski pregled uloge žena u razvoju, najnovije izdanje (The World Survey on the Role of Women in Development - new edition),
• najnovija verzija Žena svijeta: Trendovi i statistika (The World's Women: Trends and Statistics),
• najnovija verzija izvještaja o provođenju Konvencije o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena (Compendium on implementation of the Convention of the Elimination of All Forms of Discrimination against Women).
• Za sve to možete se obratiti i na sljedeće adrese:
• Secretariat for the Fourth World Conference on Women, Division for the Advancement of Women, Room DC2-1234, United Nations, New York, NY 10017, USA. Tel: +1 212 963.83.85. Fax: 963 3463.
• Department of Public Information, Planning and Special Programmes Section, Room S-955, United Nations, New York, NY 10017, USA. Tel: +1 212 963.17.42. Fax: 963.45.56.

Informacije i dokumente možete zatražiti i od regionalne komisije zadužene za pripremu Pekinške konferencije, kojoj možete poslati i svoje prijedloge i stavove za završne dokumente Konferencije, a na adresu:

Mr. Patrice Robineau, Senior Adviser, UN Economic Commission for Europe, Palais des Nations, 1211 Geneva 10, Switzerland. Tel: +41 22 917.12.34. Fax: 917.01.23.

Peking, od 30. kolovoza do 8. rujna 1995.

Forum NGO-a održat će se istodobno i usporedno s 4. svjetskom konferencijom o ženama, odnosno od 30. kolovoza do 8. rujna 1995. Na konzultacijama organiziranima proljetos u New Yorku, pripreme za Forum su i službeno otpočele. Očekuje se dolazak oko 20 000 sudionica i sudionika, a organizatori napominju da će biti vremena i prostora za sve koji žele bilo predstaviti svoje programe, bilo sudjelovati tek svojom prisutnošću.

Planira se održavanje osamdesetak radionica o gorućim pitanjima. Zdravlje i reprodukcija dijele prvo mjesto s nasiljem prema ženama, ženskim ljudskim pravima i povećanjem udjela žena u moći. Upozoreno je na nedovoljnu suradnju s mehanizmima i organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Slijede teme siromaštva, razvoja i ekologije, te briga za posebne ciljne grupe: urođenice, iseljenice, izbjeglice, žene treće dobi, ženska djeca.

U pripremama zasad dominiraju organizacije iz SAD ili sa središnjicom u SAD, a upadljiva je nezamjetnost organizacija i inicijativa iz zemalja Istočne i Srednje Evrope.

O pripremama i programiranju Foruma brinu dva odbora, središnji NGO Planning Committee, te NGO Facilitating Committee, koji koordinira regionalne pripreme i rad pododbora za NGO-e u tri sjedišta UN (u New Yorku, Beču i Ženevi). Sve NGO-e koje nemaju savjetodavni status u UN-u upućuju se na Facilitating Committee.

Od Foruma se očekuje da će se odvijati u znaku »izazova postojećim strukturama« i stvaranja novih. Sve dosad održane konzultacije i pripremni skupovi ističu kao središnji pojam i cilj programa Foruma »humaniziranje« tema kojima će se Pekinška konferencija baviti, zahtjev da se vrijednost svih prijedloga i akcija procjenjuje mjerilom napretka i poboljšanja života pojedinačne žene. Takav duh očigledan je odraz nepovjerenja u političare i vlade, te vjerovanja da su upravo NGO-e autentične predstavnice volje žena i ljudi uopće.

NGO Forum '95 bit će prilikom za žene svijeta da razmijene ideje, rasprave o perspektivama, planovima i strategijama. Rad Foruma zamišljen je tako da sve zainteresirane organizacije i grupe organiziraju seminare, medijske prezentacije, radionice, panel-diskusije, izložbe i slične događaje. Planira se i izdavanje dnevnog biltena.

Sve dokumente i informacije o pripremama za Forum i sudjelovanju u njima možete zatražiti izravno, na adresi: Facilitating Committee, 777 UN Plaza, 8th Floor, NY 10017, USA ili Ms. Irene Santiago, Executive Director, NGO Forum '95, 211 East 43rd Street, Suite 1500, New York, NY 10017, USA. Tel: +1 212 922.92.67. Fax: 922.92.69.

Organizacijama i grupama koje žele predstaviti vlastite programe, odnosno organizirati pojedine od predloženih oblika aktivnosti, preporučuje se da prostor i vrijeme rezerviraju putem Odbora za planiranje NGO Foruma '95. U zahtjevu treba opisati namjeravane aktivnosti i za njih potrebne uvjete (prostor, vrijeme). Za podrobnije obavjesti i uvjete prijava obratite se na adresu:

NGO Planning Committee for the NGO Forum '95, 777 UN Plaza, 8th floor, New York, NY 10017, USA. Tel: +1 212 986.09.87. Fax: +1 212 986.02.21.

Pravo sudjelovanja na Forumu imaju sve ženske organizacije i pojedinke. Prijave još nisu službeno počele, no već možete pisati obama odborima (Planning i Facilitating Committee) i naznačiti da ste zainteresirani za sudjelovanje. Sve pojedinosti o sudjelovanju (potvrda prijave, konačni program Foruma, odobrenje viza i podaci o smještaju) bit će svima prijavljenima potvrđene do kolovoza 1995. Krajnji rok za prijavu je 30. travnja 1995. Kotizacija iznosi 50$.

Mediji zainteresirani za praćenje Konferencije mogu se obratiti Odjelu za javno informiranje UN, na adresu: The Media Accreditation and Liaison Unit of the Department of Public Information, UN, Room S-250, New York, NY 10017, USA. Fax: +1 212 963.46.42.

Akreditiranje počinje šest mjeseci prije konferencije. Na konferenciji će biti organiziran centar za medije koji će pružati sve potrebne uvjete za rad. Akreditiranje za regionalne pripremne konferencije i skupove valja urediti posredstvom regionalne komisije.