Gainesville u Floridi noćna je posuda američkog juga. Smješten na sjeveru središnjeg dijela države Florida, to je gradić kržljavih borova, rascvjetane mahovine u krošnjama i krvavih ugrušaka službenih zgrada sagrađenih od crvene cigle. To je i sjedište Sveučilišta Florida. Jedini je razlog što sam se tamo upisala to što su mi oni davali kompletnu stipendiju, plus stanovanje i prehranu. Škole Duke, Vassar i Radcliffe nudile su skromnije aranžmane, a kako novca nisam imala, presudna je u odlučivanju bila materijalna strana. Carrie i Florence su me ukrcale na autobus koji je stao iza motela lanca Howard Johnson i koji je odatle krenuo samo da bi ponovo zastao iza svakog motela Howard Johnson po cijeloj državi. Putovanje je trajalo dvanaest sati, ali naposljetku sam ipak stigla i prvi put ugledala taj tugaljiv gradić. Čvrsto stežući ručku jedinog svojeg kovčega, na kojem se kočoperila naljepnica Ljetne djevojačke republike, pošla sam prema svojem paviljonu.

Sveučilište mi je dodijelilo Broward Hall, paviljon poznat među studentima pod imenom Zaljev svinja. Stanovanje je bilo besplatno, pa sam izdržala. Tog prvog dana otkrila sam da ću sobu dijeliti s Faye Raider iz Jacksonvillea, koja je prijavila namjeru da školovanje nastavi na medicini. Budući da sam na upisnim formularima ja načrčkala da nastavljam s pravom, u tajništvu su vjerojatno zaključili da ćemo biti dobar par. I bile smo, ali ne po marljivosti. Faye i ja smo otkrile zajedničku sklonost neposluhu te nismo gubile vrijeme, odmah smo ustanovile sistem podmićivanja čuvara paviljona da bismo mogle ulaziti i izlaziti kroz podrumski prozor pošto se ulazna vrata zaključaju kako bi se naše djevičanstvo sačuvalo od noćnog zraka. Faye se javila u Hi Omegu budući da je njezina majka davne 1941. bila članica Hi O, a ja sam se javila u sestrinstvo Delta Delta Delta jer su one, kao i sveučilište, obećavale da će plaćati sve što treba - to je bila moja prljava igra. Faye je rekla da se javila samo da bi udovoljila majci, čija je jedina životna radost bilo jacksonvillsko udruženje bivših studentica, a ja sam se javila jer je to zahtijevala studentska politika. Plan je bio da će troškove mojeg izbora zajednički snositi studentsko sestrinstvo i stranka kojoj sestrinstvo pripada, tj. Sveučilišna stranka. Natjecala sam se za predstavnicu studenata prve godine i pobijedila. Kampanju mi je vodila Faye, što je moje sestrinstvo Trostruka Delta ocijenilo kao politički briljantan potez jer su se tako Trostruka Delta i Hi Omega ujedinile i zadobile prevlast nad preostalih jedanaest sestrinstava na sveučilištu. Faye i ja smo se slatko smijale ozbiljnosti kojom su sve to pozdravile naše »sestre«, i svoje slobodne sate posvetile odlascima u susjednu općinu gdje smo nabavljale alkohol, donosile ga kući, razblaživale vodom i preprodavale po višoj cijeni.

Obje smo mrzile sveučilište, njegove dosadne studente poljoprivrede, preozbiljne studente ekonomije, i sve one djevojke koje su ovuda trčkarale u kišnim kabanicama s knjigama iz povijesti umjetnosti pod lijevom miškom. Faye mi je priznala da nema nikakvu želju da postane liječnica, ali da će je prije vrag odnijeti nego što će se spustiti na taj nivo da sjedi na kolegijima iz umjetničkih predmeta među tim žuboravim djevojčicama koje na zaobljenim ovratnicima nose okrugle brošiće. Da bi je potaknuo na rad, otac joj je kupio Mercedes 190 SL, a imao je i naviku da joj svaka dva tjedna poštom pošalje pozamašan ček. Faye je bila uzor darežljivosti, možda zato što nije držala do novca, ali bez obzira na njezine motive, ja sam joj bila zahvalna. Jedan pogled na moju majušnu garderobu, i odmah me odvukla u najbolju robnu kuću u gradu te spiskala tri stotine dolara na odjeću. Želeći poštedjeti moj ponos, izjavila je da nema namjeru dopustiti da je viđaju s cimericom koja svaki drugi dan odjene istu bluzu. Mislim da sam ja za Faye bila kuriozitet. Ona nikako nije shvaćala kako mogu biti tako ambiciozna, ali Faye uostalom nije shvaćala što je siromaštvo.

Premda je to naravno bilo protiv propisa, Faye je u ormaru krila minijaturni hladnjak u kojem je držala miješalice za koktele, masline i krem-sir. Alkohol je skrivala u kutijama za cipele. Da je Faye na najboljem putu da postane adolescentna alkoholičarka, shvatila sam tek sredinom listopada. Pitala sam je zašto toliko pije, na što je odgovorila da joj prestanem moralizirati, pa sam prestala. Pokvarila je ocjene i sve je češće izostajala s predavanja. Imala sam sreću što nikad nisam morala puno učiti za dobre ocjene, jer Faye nije trpjela nikakvo učenje, ni svoje ni tuđe. U devet navečer, ako bismo slučajno još bile kod kuće, Faye bi otrčala dolje u predvorje s ogromnim kravljim zvonom, počela lupati po njemu štapićem i vikati: »Učite, ulizice, samo vi učite!« Zatim bi se dostojanstveno povukla u svoju sobu i popila još jednu čašicu.

Hi Omega se za svoju novu članicu zabrinula kad se Faye pojavila na večeri priređenoj u čast predsjednika Reicha, oteturala ravno do njega i promrmljala: »Bok, predo, kako ide?« U sklopu napora da je izvedu na pravi put, morala je jednom tjedno na jednosatni iskreni razgovor u četiri oka sa svojom velikom sestrom Cathy. Faye se pjenila da je to amaterska psihijatrija koja vrijeđa njezinu za tu priliku iznenada rođenu profesionalnu etiku. Jednog četvrtka, nakon takvog sastanka, vratila se u sobu i bučno zalupila vratima.

- Bolt, usrala sam stvar. Zajebala i gotovo. Rekla sam toj svojoj prokletoj sestretini da sam trudna i da mi treba abortus. Samo joj se skiselilo to njezino mliječno lišce. Obećala je da neće nikome reći, ali kladim se u što hoćeš da će istog časa raspustiti jezičinu. Majka će mi podivljati!

- Sigurna si da si trudna?

- Jesam, bog te tvoj, jasno da sam sigurna. Da se pobljuješ!

- Gdje se možemo obratiti za abortus?

- Poznajem nekog tipa s medicine koji će mi to učiniti. Ali moram platiti 500 dolara. Zamisli, 500 dolara da ti netko sastruže tu glupu mrvicu iz utrobe!

- Misliš da je tip pouzdan?

- Tko to zna?

- I, kad ćemo?

- Sutra navečer. Ti ćeš me, sunašce, odvesti.

- Dobro. Jesi li rekla Cathy da ideš sutra?

- Nisam. Toliko sam još pameti imala da joj to ne kažem. Ne znam zašto sam joj uopće išla govoriti. Zato što mi je to stalno na pameti i samo mi je izletjelo. Glupača.

Sljedećeg dana u devet navečer iskrale smo se iz paviljona i odvezle se iz grada prema zapadu. Zaustavile smo se ispred prikolice u kojoj je student stanovao, i Faye je izašla iz automobila.

- Idem s tobom.

- Ne ideš. Ostani tu i čekaj.

Činilo mi se da su sati prošli. Bila sam tako nervozna da sam povratila. Cijela je scena bila sablasna, a duge stapke španjolske mahovine njihale su se u mraku poput tankih prstiju smrti koji me hoće zgrabiti. Moja jedina misao bila je Faye ispružena na nekakvom kuhinjskom stolu i on koji joj radi sam bog zna što. Razmišljala sam o tome ne bih li trebala ući i vidjeti što se zbiva, ali što ako upadnem u nekom ključnom trenutku i on krivo zabode iglu, probuši je, što ja znam što. Napokon je Fay teturajući izašla. Skočila sam iz automobila da joj pomognem.

- Faysie, jesi li dobro?

- Jesam, dobro sam. Malo sam slaba.

Kad smo se primakle našem paviljonu, ugasila sam svjetla i stala na makadamskom parkiralištu. Polako smo hodale do trajno otvorenog podrumskog prozora, što nas je stajalo 10 dolara tjedno na ruke čuvaru. Podigla sam Faye i prenijela je kroz prozor koji je bio visoko. Prebacujući je na drugu stranu, opazila sam da joj niz nogu curi krv. - Faye, krvariš. Možda bismo ipak morale pravom liječniku.

- Ne. Rekao je da ću možda malo krvariti. Nije to ništa. Prestani jer ću inače samo na to misliti.

Pred nama su na putu do sobe bila četiri kata stepenica, a Faye je hodala mučno i polako. - Vrag me odnio kako sam slaba, ostat ćemo ovdje bar sat vremena.

- Primi mi se oko vrata pa ću te nositi.

- Molly, nemoj me nasmijavati. Ja imam šezdeset pet kilograma, a ti ni pedeset.

- Ali sam jaka. Daj, nemamo sad vremena uspoređivati kilažu. Stavi mi ruke oko vrata.

Obgrlila me i ja sam je podigla. - Moja junakinja - nasmijala se.

Iduća dva dana nisam odlazila na predavanja nego ostala u sobi za slučaj da me Faye bude trebala. Oporavila se u rekordnom vremenu, i u subotu je već bila spremna za još jedan alkoholizirani vikend. - Idem u Jacksonville na ludi provod.

- Faye, glupa si kao guzni papir. Moraš se još čuvati ovog vikenda.

- Ako se tako bojiš za mene, pođi sa mnom pa se igraj bolničarke koliko god hoćeš. Prespavat ćemo kod mojih i vratiti se u nedjelju navečer. Hajde, dođi.

- Dobro, ako mi obećaš da nećeš odmah pokupiti nekog pastuha koji će ti pokidati šavove ili što već imaš u sebi.

- Nemoj me nasmijavati.

Večer je počela u baru u blizini jacksonvillskog sveučilišta: crni zidovi ukrašeni fluorescentnom bojom, i tu i tamo po podu porazmješteni golemi oklopi kornjača. Neki orijaš od košarkaša častio nas je pićem i udavio me da moram s njim plesati. Nosom sam mu jedva došla do pupka, a počeli su me hvatati i grčevi u stopalima od dugog plesanja na prstima. Izašle smo i krenule prema siromašnijim dijelovima grada. - Vodim te u ludnicu od bara, Molly, pripremi se.

Bar se zvao po Rosetti, vlasnici koja je hodala između gostiju s ogromnom crnom natapiranom frizurom koja je stršala bar 30 centimetara u zrak, probodena pod raznim kutevima kineskim štapićima. Kad smo ušle, Rosetta nam se nasmiješila i zatražila osobne iskaznice. Bile su, dakako, lažne, ali kontrolu smo prošle i uputile se prema stolovima u kutu. Dok smo sjedale, prvi put sam bacila pogled prema plesnom podiju i vidjela da ovdje muškarci plešu s muškarcima, a žene sa ženama. Osjetila sam nagli poriv da razdragano zaplješćem, ali svladala sam se znajući da nitko ne bi shvatio.

- Faye, kako si našla ovo mjesto?

- Mene ti ima svuda, dušice.

- Zar si ti gay?

- Ne, ali volim gay barove. Zabavniji su nego oni dosadni pravovjerni, a osim toga ovdje bar nema muškarčina koji bi odmah šlatali. Htjela sam ti prirediti nešto posebno.

- Mislila si da ću se šokirati, je li?

- Ne znam. Samo sam mislila da bi moglo biti zabavno.

- Onda se zabavljajmo. Što kažeš, ti mudrice, da plešemo?

- Bolt, nemoj me nasmijavati. Tko će voditi?

- Ti, jer si ti viša.

- Odlično, ja sam muškarača.

Jedva smo održavale ravnotežu na popločanom plesnom podiju jer je Faye sve vrijeme pucala od smijeha. Svakim drugim korakom drobila mi je prste u otvorenoj sandali. A onda me je, u iznenadnom nastupu koncentracije, zavrtjela poput Freda Astairea i iskoristila nešto od onoga što su je učili na plesnim zabavama. Kad su utihnuli i posljednji tonovi Ruby and the Romantics, krenule smo prema svojem stolu, ali su nam s druge strane plesnog podija put presjekle dvije mlade žene.

- Oprostite. Ne idete li vas dvije na Sveučilište Florida, a stanujete u Browardu?

Faye im je dala tražene podatke. Zatim nas je niža pozvala da popijemo piće za njihovim stolom. Pristale smo i poslušno otkaskale prema stolu u kutu da pokupimo svoje čaše.

- Molly, ako me ta mala pokuša pokupiti, reci da smo nas dvije zajedno. Dobro?

- A sad smo i u braku? No onda sam ja za svoju ženicu sve spremna učiniti.

- Hvala, dušo, i ja bih to za tebe učinila. Dakle, mi smo najzaljubljeniji par od vremena Adama i Eve. Ne, pogrešna usporedba: od Sapfe i njezine ne znam koje. Idemo sad.

Žene su se zvale Eunice i Dix. Pripadale su sestrinstvu Kapa Alfa Theta i dolazile ovamo vikendom pod izlikom da u Jacksonvilleu imaju dečke, a zapravo da bi izmakle radoznalim očima voljenih sestara iz sestrinstva. Dix, ona niža, odmah se posvetila tome da se ubaci Faye. Faye je bila vrijedna ubacivanja. Imala je kosu crnu poput ugljena i porculanski bijelu put na kojoj su se isticale svijetlosmeđe oči; prava južnjačka ljepotica koja se otela majci i otišla u školu. Bila sam nesigurna jer nisam znala pravila ponašanja u ovakvom baru - da li da pozivam ljude na ples, častim pićem, smijem li im uopće postaviti bilo kakvo pitanje o njima, pogotovo zato što su se svi predstavljali samo imenom. Eunice nam je otkrila da studira fizikalnu terpaiju, a Dix engleski. Zajedno su već gotovo godinu i pol.

- Kako je to lijepo - ljupko je uzvratila Faye, na što sam se ja zagrcnula tako da sam se zamalo ugušila. Faye je bila jedinstveno hladna na bilo kakav romantični izljev ljubavi, i homoseksualne ljubavi i najobičnije heteroseksualne. Ali Dix i Eunice nije bilo dostupno shvatiti sarkazam, one su jadne povjerovale da je Faye upravo blagoslovila njihovu vezu. Tako smo zahvaljujući tome dobile cijeli scenarij njihove ljubavi. Kako su se upoznale na matematičkim vježbama, koliko je trajalo dok nisu dospjele do kreveta, i tako dalje. Nakon svakog pića Dix je pripovijedala sve življe i ubrzo se već povjerljivo naginjala prema nama: - Nikad nećete pogoditi što nam se dogodilo kad smo stanovale u paviljonu Jennings s običnim cimericama.

- Jedva čekam da čujem. Pričaj. - odgovorila je Faye.

- Obično smo vodile ljubav u Euniceinoj sobi jer je njezina cimerica navečer imala predavanja. I tako, jedne večeri kad sam bila tamo i to baš kad sam... ma znaš, baš sam je ljubila tamo dolje, odjednom vani u hodniku začujemo glas njezine cimerice. Dušo moja, što da ti kažem, nisam znala što da radim, da umrem na licu mjesta ili da bježim i spašavam goli život. Nasreću smo vrata zaključale, i ja se hoću brzo odmaknuti kad mi metalna žica zubnog aparata zapne za Eunicine vlasi. Vani njezina cimerica urla i udara o vrata, a ja u tom nezgodnom položaju. Nije bio trenutak za nježnost, i ja se nasilu otrgnem. Eunice je ispustila takav krik da mi se krv sledila u žilama, i tu tek njezina cimerica vani poludi, pokušava otključati i vrišti da Eunice netko hoće ubiti. Uskočila sam u ormar, Jane je dotle nekako uspjela otvoriti vrata, a za njom je ušlo još pola hodnika da svojim očima vidi leš. Eunice je navukla pokrivače do brade, znojna i izbezumljena, glumeći strašnu bol, što je slučajno i bila istina. Jane pita što se dogodilo. Eunice počne lagati kako je zabunom zaključala vrata i zaspala, i onda ju je naglo samo presjeklo u križima. I da je kriknula od boli kad je pokušala ustati da otvori vrata. Sad se cijela ekipa cura nudi da će je odnijeti u ambulantu. Da ste je samo vidjele kako se izvlači. Ma ne, nema potrebe, to joj se događa svaki čas. Bol će prestati sama od sebe. Sam Bog zna koliko je to sve skupa trajalo dok se soba nije ispraznila, a ja sam u tom smrdljivom ormaru morala ostati sve dok joj cimerica nije zaspala. Tek sam se tada na vršcima prstiju išuljala iz sobe i vratila u svoj paviljon, nakon zaključavanja, pa sam još i zbog toga vidjela svoga boga.

Smijale smo se jer se to od nas očekivalo, a ja sam bila sretna što je Dix tako pričljiva, jer da mi je postavila bilo kakvo pitanje, ne bih znala što da joj odgovorim.

Eunice se obrati Faye: - Koliko dugo ste vi zajedno?

- Od rujna, kad smo otkrile da smo cimerice.

- A prije fakulteta se niste poznavale? - upita Dix.

- Ne - odgovori Faye. - Bila je to ljubav na prvi pogled.

- A jeste li bile gay i prije faksa? - ispitivala je dalje Eunice, očarana našom ljubavnom pričom.

Ovaj put sam ja istrčala prije Faye: - Faye nije bila, a ja jesam.

- Koliko ti je vremena trebalo da je zavedeš? - gnjavila je dalje Dix.

- Otprilike tjedan dana.

- Da, bila sam lak plijen.

Ostale smo u baru još jedan sat razmjenjujući s njima korisne informacije: kojeg profesora zaobići, tko je još među studenticama gay itd. Faye nas je elegantno izvukla rekavši da moramo rano ustati jer idemo u kupovinu s njezinom majkom. Na povratku kući Faye je divljala od sreće što je saznala tko je i u kojem sestrinstvu gay. Parkirale smo na prilazu kući koja je izgledala kao imitacija kolonijalne palače, s pogledom na rijeku St. John. Unutrašnjost je izgledala poput izloga trgovine pokućstvom. Fayeina majka je jednu sobu uredila u stilu kolonijalne raskoši, drugu u mediteranskom stilu, treću u provansalskom stilu. Svuda savršeno usklađene boje, još su nedostajale samo ceduljice s cijenom kupljene robe. Fayeina je soba bila slika iz časopisa Sedamnaestogodišnjakinja, samo već krenula na kvasinu. Prekrivači na bračnim krevetima pratili su narančastu boju zavjesa. Između kreveta je venuo crni čupavac, a psiha je uzdisala pod teretom svih onih parfemskih bočica i ostalih trica nezaobilaznih u maskiranju jedne žene. Faye je skinula sve sa sebe, bacajući odjeću na pod, i bacila se na krevet. - Jebemti, pa što je meni, ja sam ostala trijezna. Posve trijezna! Kako su bile smiješne one dvije! Jedva čekam da ih opet sretnem na prvoj sljedećoj panhelenističkoj čajanki. To će biti smijurija.

- Da, ali su isto tako drage na neki običan, starinski način.

- Moguće je, samo ja ne trpim kad ljudi počnu balaviti od ljubavi.

- Zato što nikad nisi bila zaljubljena. Ti, Faysie, nemaš srca, samo srčani mišić.

- Baš ti hvala.

- Zafrkavam se. Ne trpim ni ja ta romantična sranja, a najgore mi je kad se pipkaju ispod stola. O, Bože! Ali to rade svi, i obični i gay parovi. Meni je to odbojno, možda zato što ne spadam ni u jedne ni u druge.

- I kad se zaljubim, neću spasti na te bljezgarije. - Faye pogleda kroz prozor u mračnu rijeku, i zatim se okrene meni. - Jesi li ikad razmišljala o tome da to radiš sa ženom?

- Jesam li o tome razmišljala? Ali Faye, ja se nisam šalila kad sam rekla Eunice da sam bila gay i prije faksa.

- Molly, stoko jedna! Koliko smo već cimerice, a nikad mi to nisi rekla.

- Nisi pitala.

- Ljudi se ne sjete takvih pitanja iz čista mira. Ti si stvarno čisto ludilo. Dakle, osim s Frankom iz Fi Delte ti izlaziš i s curama. Nevjerojatno, jebemti sve, ti si zbilja nevjerojatna.

- Žao mi je što ću te razočarati, ali nisam se zabavljala ni s kim osim s bekom Frankom.

- Svejedno se ljutim na tebe što mi nisi rekla. Zajedno smo proživjele cijelu tu priču oko mojeg abortusa, ja tebi sve pričam, a ti meni ništa. Kad bolje razmislim, ti zapravo uopće ne govoriš o sebi. Kakve još tajne kriješ, Mata Hari?

- Faye, nemoj misliti da je to sad neka moja velika tajna koju pomno čuvam. Nije bilo razloga da ti kažem. Osim toga, na pameti mi je previše stvari da bih razmišljala o činjenici da sam u životu spavala i s nekim djevojkama.

- Stvarno si frajerica. Znala sam da si spavala s muškarcima, ali sa ženama! Impresionirana sam, časna riječ.

- Ne bi li ti sad zašutjela pa da mogu zaspati?

Faye se uvrijeđeno zavalila na krevet. Udarila sam nekoliko puta po jastuku da bi bar na jednom dijelu bio ravan. Ne trpim previsoke jastuke.

- Molly.

- Koji ti je sad bog?

- Hajdemo se jebati.

- Faye, nemoj me nasmijavati.

- To je moja izreka, osim toga, ozbiljno to mislim. Dođi ovamo.

- Neću i točka.

- Zašto nećeš?

- Duga je to priča. Moja su iskustva s nelezbijkama koje žele spavati sa mnom ispala prilično gadna.

- Kako nelezbijka, a spava sa ženama?

- Pojma nemam, ali posljednja s kojom sam spavala sve si je to nekako uspjela objasniti u svojoj pokvarenoj glavi.

- Umirem od radoznalosti i zbilja si me uvrijedila odbijanjem, zato ti je bolje da mi odmah ispričaš sve o tim nelezbijkama jer ću inače progutati vlastiti jezik i lice će mi pomodriti. Ako mi ne ispričaš, vikat ću i reći mami da si me pokušala silovati.

Faye razjapi usta kao da će viknuti, i ja sam joj požurila ispričati svoju tužnu priču.

- To je doista bilo okrutno. Da se meni tako nešto dogodilo, odlučila bih se za celibat.

- Tako sam i učinila.

- Sad ga prekini. Dođi k meni i spavaj sa mnom. Dajem ti riječ da neću biti nelezbijka.

- Imaš neodoljiv smisao za šalu.

Faye je iskočila iz kreveta, smaknula s mene sve pokrivače i izjavila: - Ako ti ne želiš doći k meni, doći ću ja k tebi. I da sam dozlaboga ozbiljna. Miči dupe. - Pljosnula je na krevet pokraj mene. - Sad mi reci što dalje. Ne znam jer to nikad nisam radila.

- Faye, vidim da će ovo biti početak jednog lijepog prijateljstva.

- Ti i tvoj Humphrey Bogart. Molly, ja zbilja želim voditi ljubav. - Zagrlila me je i poljubila u čelo. - Dobro, priznajem, razlog je dijelom sigurno radoznalost, ali s druge strane ti si osoba s kojom je meni ljepše nego s bilo kime drugime na ovom jebenom svijetu. I vjerojatno te volim više nego bilo koga drugoga na svijetu. A tako bi to i trebalo biti, znaš, da u ljubavniku imaš prijatelja, a bez onog romantičnog balavljenja. - Utisnula mi je dug, nježan poljubac. Da, mislila je ozbiljno. U ovakvim trenucima od intelektualne analize nema koristi, stoga sam izbrisala sve misli o tome što će biti poslije, poljubila je u vrat, u ramena i zatim se vratila na njezina usta.

Ostatak semestra provele smo u krevetu, iz kojeg smo ustajale samo za predavanja ili jelo. Faye je uspjela popraviti ocjene jer je to bio jedini način da ostanemo zajedno, i prestala je piti jer je otkrila nešto ljepše. Cure iz Hi Omega mislile su da se Faye ponovno rodila. Moja mi je Trostruka Delta hitne poruke počela slati poštom. Bilo nam je osamnaest godina, bile smo zaljubljene i nismo htjele znati da postoji neki drugi svijet - ali svijet je znao da mi postojimo.

Tek negdje u veljači opazila sam da ljudi iz našeg hodnika više uopće ne razgovaraju s nama. Svaki je razgovor stao kad bi se jedna od nas ili obje pojavile u tim smeđim hodnicima. Faye je zaključila da su sve podobivale kronični laringitis i odlučila da će ih izliječiti. Uspjela je nekako spojiti gramofonsku ploču kluba Mickey Mouse na električno zvono koje je najavljivalo početak i kraj satova. Zatim je po našem paviljonu razglasila da će se u tri i pol objaviti prava priroda ovog sveučilišta, i to sa zvonika. Trenutak pošto je ploča preko razglasa zagrmjela kroz studentsko naselje, u našu su sobu utrčale Dot i Karen iz susjedne sobe hihoćući i smijući se Fayeinom uspjehu. Jednako brzo su htjele i izaći, kad ih zaustavi Fayeino hladnokrvno pitanje: - Zašto vas dvije više ne razgovarate s nama?

Na Dotinu se licu pojavi strah i ona odgovori samo poluistinu: - Zato što ste stalno u sobi.

- Glupost - uzvratila je Faye.

- Mora postojati još neki razlog - pridodala sam i ja.

Karen, koju je razljutila naša nepristojna otvorenost, elegantnije nam je pljunula u lice: - Vas ste dvije toliko zajedno da već izgledate kao lezbijke.

Mislila sam da će joj Faye baciti udžbenik iz kemije u glavu, tako je naglo njezino lice oblilo rumenilo. A ja sam Karen pogledala ravno u oči i mirno rekla: - I jesmo.

Karen je odskočila kao da ju je netko ošinuo mokrom krpom. - Vi ste bolesne i ne spadate ovamo među ostale djevojke.

Faye je već bila skočila i polako krenula prema Karen, a Dot je, i inače oličenje hrabrosti, leđima okrenuta vratima pokušavala napipati kvaku. Faye je gurnula mjenjač i prijeteći turirala motor: - Što je, Karen, bojiš se da ću možda i s tobom spavati? Bojiš se da ću ti se prikrasti usred noći i baciti se na tebe? - Tu se Faye već glasno smijala, a Karen samo gledala skamenjena. - Karen, i da slučajno ostaneš jedina žena na svijetu, prije bih se vratila muškarcima nego spala na tebe, cmizdravu, bubuljičavu kretenku. - Karen izjuri iz sobe, a Faye je urlala od smijeha: - Jesi li joj vidjela lice? Kakva dosadna guzica!

- Faye, sad smo nadrapale. Otići će ravno kućnom psihologu i onda smo gotove. Najvjerojatnije će nas izbaciti iz škole.

- Pa neka. Kome se trune u ovoj neobrazovnoj instituciji?

- Meni. To mi je jedina šansa da se izvučem iz govana u životu. Moram dobiti diplomu.

- Ići ćemo u neku privatnu školu.

- Ti možeš ići u privatnu školu. Dovraga, ja nemam love ni za klopu.

- Meni će stari platiti, a radit ćemo honorarno da zaradimo za tvoju školarinu. Kakvo je to sranje. Da je bar tu lovu dao tebi. Mene boli dupe za diplomu. Ali, nažalost, to ne dolazi u obzir. Međutim, budući da on toliko želi da se školujem, slat će mi ekstra lovu da me malo potakne, pa ćemo se snaći s tim i onim što zaradimo.

- Ja mislim da će to ići puno teže, Faye, ali nadajmo se da imaš pravo.

Pola sata pošto je Faye tako uvrijedila Kareninu nepostojeću seksualnu ličnost, pozvana je u ured školskog psihologa, dok su mene poslali dekanici žena gospođici Marne. To je stvorenje bila prava junica crvene kose, žena koja je za drugog svjetskog rata služila u vojsci kao major. Voljela je svoju vojničku prošlost navoditi kao dokaz da su i žene sposobne. Ušla sam u njezin ured, koji kao da je sišao sa slika iz časopisa Vaš dom i vrt, ukrašen raznim plaketama i diplomama u boji. Vjerojatno je negdje na zidu imala i dokaz da je žensko. Srdačno se nasmijala i čvrsto mi stegnula ruku.

- Izvolite sjesti, gđice Bolt. Jeste li za cigaretu?

- Ne, hvala. Ne pušim.

- Pametno. Prijeći ću odmah na stvar. Pozvala sam vas povodom tog neugodnog incidenta u vašem paviljonu. Biste li bili tako dobri da mi ga objasnite?

- Ne.

- Gđice Bolt, stvar je vrlo ozbiljna i ja vam želim pomoći. To će biti mnogo lakše pokažete li da ste spremni na suradnju. - Pogladila je dlanom staklenu ploču na pisaćem stolu od javorovine i nasmiješila se da me ohrabri. - Molly, ako vas smijem tako zvati? - Kimnula sam. Baš me briga kako će me zvati. - Gledala sam vaše ocjene i mogu reći da ste jedna od naših najboljih studentica - odlikašica, članica teniske ekipe, zastupnica brucoša, članica Trostruke Delte - vi ste, kako se to kaže, predodređeni za uspjeh. Ha, ha. Stoga sam uvjerena da je preda mnom mlada žena koja je spremna riješiti svoj problem, a ja vam u tome želim pomoći. Takvi poput vas u ovom svijetu mogu mnogo postići. - Tu je nastavila povjerljivo tihim glasom. - Znam da vam nije bilo lako, od rođenja pa nadalje, no, znam da jednostavno niste imali priliku živjeti kao ostale djevojke. Puna sam poštovanja prema tome što ste se izdigli iznad svojih životnih okolnosti. A sad mi ispričajte kakve to poteškoće imate u svezi s ostalim djevojkama i svojom susobnicom.

- Dekanice Marne, nemam nikakvih problema u vezi s djevojkama, a u svoju sam cimericu zaljubljena. Ona me usrećuje.

Njezine se tanke crvene obrve kroz koje se vidjela crta povučena smeđom olovkom upitno podigoše. - Je li vaš odnos prema Faye Raider, kako da kažem, intimne prirode?

- Mi se jebemo, ako za to pitate.

Mislim da joj je na to ispala maternica. Pobrzala je s pitanjima tako da joj je sve slina štrcala: - Ne mislite li da ste krenuli stranputicom? Zar vas to ne muči? Nije li to ipak nenormalno?

- Znam da je u ovom svijetu nenormalno da su ljudi sretni, a ja sam sretna.

- Hmm. Možda u vašem prošlom životu, u vašoj podsvijesti postoje tajne koje ometaju mogućnost da zasnujete zdravu vezu s osobom suprotnog spola. Uvjerena sam da ćete uz malo truda, i dakako uza stručnu pomoć, otkriti u čemu je prepreka i naći pravi put do duboke i svakako smislenije veze s muškarcem. - Tu je duboko udahnula i nasmiješila se onim svojim administrativnim osmijehom. - Zar niste razmišljali o djeci, Molly?

- Nisam.

Ovaj put nije mogla sakriti šok. - Tako, dakle. No onda znajte da sam već dogovorila da tri puta na tjedan odlazite jednom od naših psihijatara i, dakako, dolazit ćete meni na razgovor jednom na tjedan. Mislite na to da sam ja uz vas i da ću prionuti uz to da vam pomognem izaći iz ove faze. Mislite na to da sam vam ja prijateljica.

Da sam imala letlampu, naciljala bih je u to nasmiješeno lice dok joj ne bi postalo crveno kao i kosa. Budući da ništa slično u torbici nisam imala, zadovoljila sam se drugim rješenjem. - Dekanice Marne, zašto mene nagovarate na majčinstvo i slična sranja, a vi se nikad niste čak ni udali?

Počela se meškoljiti na stolici i izbjegavati moj pogled. Drznula sam se ogriješiti o prešutni zakon i dovesti je u nezgodnu situaciju. - Razgovaramo o vama, a ne o meni. Imala sam ja dovoljno prilika. Ali shvatila sam da mi je karijera važnija od toga da budem domaćica. U moje su vrijeme mnoge ambiciozne žene morale izabrati.

- A znate li što ja mislim? Ja mislim da ste vi lezbijka isto tako kao i ja. Prikrivena lezbača, eto što ste vi. Poznato mi je da već petnaest godina živite s gđicom Stiles iz odsjeka anglistike. A izvodite mi tu cijelu predstavu da biste se prikazali bezgrešnom. Idite dovraga, ja bar iskreno priznajem tko sam i što sam.

Sad joj je lice samo od sebe postalo crveno i zažareno. Tako je jako udarila šakom o stol da je staklo, premda je pod njim bila hrpa papira, puklo i rasjeklo joj mesnatu šaku. - Mlada damo, vi iz ovih stopa idete psihijatru. Jasno je da ste vi agresivna, destruktivna ličnost kojoj je nužan nadzor. Kako se usuđujete tako razgovarati sa mnom, sa mnom koja sam vam htjela pomoći?! Zastranili ste i više nego što sam mislila.

Buka je privukla sekretarice i dekanica Marne je nazvala sveučilišnu kliniku. Do ludnice su me otpratila dvojica policajaca. Ondje mi je bolničarka uzela otiske prstiju. Valjda da ih prouče pod mikroskopom i vide nema li kakvih zaraženih bakterija. Potom su me odveli u sobu u kojoj je bila samo gola postelja i svukli s mene svu odjeću. Obukli su me u ljupku spavaćicu u kojoj bi i Marilyn Monroe izgledala bijedno. Vrata su se zatvorila i ključ okrenuo u bravi. Oči su me boljele od neonskih svjetiljki, a njihov me stalni zuj izludio više od lijekova koje sam dobila. Mnogo sati kasnije sa mnom je došao porazgovarati dr. Demiral, psihijatar koji je bio Turčin. Pitao me je jesam li uznemirena. Rekla sam da sam tek sad uznemirena i da hoću van. On mi je rekao da se smirim, pa ću za nekoliko dana izaći. Dotad ostajem na promatranju, što je za moje dobro. Takav je redoviti postupak, nije to ništa specijalno za mene. U toku nekoliko sljedećih dana glumila sam tako da bih i Bette Davis preotela sve nagrade. Bila sam mirna i vedra. Pokazivala sam oduševljenje čim bih ugledala masno, bradato lice dr. Demirala. Razgovarali smo o mojem djetinjstvu, o dekanici Marne i o mojoj potiskivanoj mržnji koja je polako kuhala u meni. Ništa jednostavnije. Što god oni kažu, ti samo pozorno i ozbiljno slušaš i kažeš »da« ili »vidite, nikad na to nisam mislila«. Izmišljala sam jezive priče da bih ukorijenila svoj bijes u osobnoj prošlosti. I snovi su vrlo važni. Snove obožavaju. Noćima sam ležala budna i smišljala snove. To je bilo naporno. Nakon nepunih tjedan dana pustili su me natrag u relativno miran Broward Hall.

Zastala sam pred svojim poštanskim sandučićem, u kojem su bila dva pisma. Na jednoj je omotnici bio Fayein rukopis, a druga je bila obrubljena srebrno, modro i zlatno, što je značilo da ga šalju moje voljene sestre iz Trostruke Delte. To sam otvorila prvo. Pismo je bilo službeno i na papiru je bio pečat u obliku polumjeseca. Izbačena sam iz sestrinstva, a one su sigurne da uviđam iz kojih razloga. Sve se one nadaju da ću ozdraviti. Potrčala sam uza stepenice, otvorila vrata i odmah vidjela da nema nijedne Fayeine stvari. Sjela sam na svoj samotni krevet i pročitala njezino pismo.

Draga moja ljubljena Molly,

Školski psiholog me je obavijestio da otac dolazi po mene i da spakiram sve svoje stvari. Tata je navodno pred srčanim napadom zbog cijele ove priče jer čim sam se izmigoljila iz tog odvratnog razgovora sa psihologom, nazvala sam doma i javila se mamica. Glas joj je bio kao da je progutala žilet. Rekla je da mi je bolje smisliti neko objašnjenje jer se tata sprema da me strpa u ludnicu pa neka me tamo »izvedu na pravi put«. Bože, Molly, pa oni su totalno ludi. Vlastiti bi me roditelji zatvorili u umobolnicu. Mama je plakala i rekla da će ona za svoju djevojčicu naći najbolje doktore na svijetu, i u čemu je ona to pogriješila. Bljuvotina! Mislim da se više nećemo vidjeti. Neće me pustiti k tebi, a tebe su zatvorili u bolnicu. Osjećam se kao da sam potonula. Osjetim u sebi želju da pobjegnem, ali nisam se u stanju pomaknuti, samo mi se zvukovi poput valova valjaju kroz glavu. I mislim da uopće neću izroniti sve dok te opet ne vidim. Premda mi se čini da to neće biti tako skoro. Ako me zatvore, možda te više nikad neću vidjeti. Molly, bježi odavde. Bježi i nemoj me ni pokušavati naći. Nije vrijeme za nas. Sve se protiv nas urotilo. Slušaj me. Možda sam potonula, ali ipak vidim neke stvari. Bježi odavde. Trkom. Ti si od nas dvije jača. Idi u veliki grad. Tamo bi ipak trebalo biti malo bolje. Budi slobodna. Volim te.

Faye

P.S. Od ušteđevine mi je ostalo samo 20 dolara. Naći ćeš ih u najgornjoj ladici među gaćicama. Ondje sam ostavila i bocu Jacka Danielsa. Nazdravi mi i bježi odavde.

Dvadeset sam dolara našla između para bijelih i para crvenih gaćica. A na dnu ispod cijele hrpice bio je i Jack Daniels. Popila sam čašicu da nazdravim Faye i zatim krenula hodnikom uz vrata koja su se uredno zatvarala ispred mene jedna za drugima, i istočila ostatak iz boce u izljev.

Sutradan sam u sandučiću našla pismo iz odbora koji mi je dodijelio stipendiju, u kojem me obavještavaju da se moja stipendija ne može obnoviti iz »moralnih razloga« unatoč mojim »krasnim« akademskim uspjesima.

U dnu ormara, među moljcima, ugnijezdio se i moj kovčeg s naljepnicom Ljetne djevojačke republike. Izvukla sam ga, napunila i zatvorila tako što sam sjela na njega. Sve sam knjige ostavila u sobi osim knjige iz engleskoga, ostavila sam seminarske radove i raspored nogometnih utakmica i posljednji ostatak svoje bezazlenosti. Iza zatvorenih vrata zauvijek sam ostavila i idealizam i vjeru u iskonsku dobrotu ljudske prirode, i pošla prema autobusnoj stanici duge pruge istim onim putem kojim sam i stigla ovamo.