|
||
PRESS-CLIPPING - srpanj 2005. "Press-clipping Summary" mjesečna je brošura Ženske infoteke koja predstavlja izbor najzanimljivijih novinskih članaka pojedinog mjeseca. Mjesečne brošure popraćene su komentarom koji je, jednako kao i tekstovi pojedinih članaka, svakog mjeseca dostupan na ovim stranicama. |
||
| home
|
Vjernici i nevjernici Citav srpanj sa svih strana zasipali su nas istinama i neistinama vezanim uz pedofiliju. Cijela zastrašujuca prica o ocigledno višegodišnjim dogadanjima u Caritasovu domu u Brezovici podijelila je hrvatsku svjetovnu i duhovnu javnost na dvije strane - one koji vjeruju da se Brezovica dogodila i one koji vjeruju da se nije dogodilo ništa drugo osim medijskog napada na Katolicku crkvu. Neke ankete su pokazale da preko 30% hrvatskih gradana vjeruje kako je šacica novinara izmislila cijelu pricu u namjeri da na taj zastrašujuci nacin diskreditira hrvatski nacionalno-katolicki duh. Napisi o tome da su tri casne sestre djecu bez nogu stavljale u ormar, udarale ih palicama po glavi, nazivale ih životinjama i slicno, u više od 30% hrvatskih gradana nije pobudilo sucut prema djeci kojoj je priroda ili Bog, osim fizickih i psihickih nedostataka, namijenila i život bez roditeljske ljubavi, nego duboku uvjerenost da su sve te price samo plod bujna i pokvarene mašte antihrvatski nastrojenih novinara. Ovakvom uvjerenju hrvatskih gradana zasigurno je doprinijelo i sveopce odbijanje hrvatskog svecenstva da u sebi pronade barem malo sucuti za žrtve, i barem na trenutak zaboravi na suludu potrebu dokazivanja kako je Jelena Brajša cinila i dobra djela. Kao da je to ikad itko doveo u pitanje i kao da na svijetu ne postoji covjek koji je ucinio i ponešto dobro. Uz posvemašnju šutnju o ovim dogadanjima medu svojim redovima, Crkva je pronašla vremena i nacina da i ove godine povodom Gay Pride, ali i u svim drugim kontekstima u kojima se u Hrvatskoj pojavljuju homoseksualci, izrazi svoje zgražanje nad održavanjem još jedne Povorke ponosa, pa sam se zapitala što zapravo jedna osoba s homoseksualnim sklonostima, koja je usto i vjernik, dobiva od Crkve u Hrvatskoj? Za pocetak, ukoliko se uopce usudi u crkvi progovoriti o svojim sklonostima, u pravilu nailazi na zgražanje. Druga nepremostiva stepenica na koju nailazi je neznanje i to ono temeljno neznanje o ljudskoj psihologiji, sociologiji, pa i teologiji. Nakon toga, prica obicno završava na nacin da svecenik svoje kaže, po mogucnosti NE konzultirajuci Katekizam Katolicke crkve, a osoba u vecini slucajeva izlazi iz Crkve i više se nikada u nju ne vraca… Svaka cast rijetkim homoseksualcima koji ne slijede ovaj primjer, vec ostaju u Crkvi, ali mora se priznati da službene brige za svoje vjernike, pa makar oni bili i homoseksualci, u Katolickoj crkvi nema. Zar je moguce da ta najstarija svjetska institucija nema na ovu temu reci ništa više osim par izjava, recenih onako usput, u kategoriji «zla suvremenog društva»? Zašto reagiraju na samo neke promjene u zakonodavstvu? Zar je moguce da Crkva tim svojim (ne malobrojnim) vjernicima ne može reci ništa drugo? Zar vjernici koji osjecaju sklonost prema vlastitom spolu kao i svi ostali ljudi (grešni i nesavršeni), u Crkvi i Isusu ne mogu naci spas? Crkva treba naci nacina kako pristupiti i prenijeti svoj nauk i homoseksualnim osobama, premda mi se to iz današnje perspektive zapravo cini nevjerojatnim. Branimira Mrak
|
|
|
|